Hoće li AfD da Njemačka napusti EU?

Iako je i u programu stranke Alternativa za Njemačku (AfD), o kojem će se raspravljati ovog januara, na prvom mjestu politika zaustavljanja migracije i useljavanja, tu je i rečenica: „Smatramo neophodnim da Njemačka napusti Evropsku uniju i uspostavi novu Evropsku zajednicu."

Ta „zajednica" bi bila nešto kao „Evropa raznih nacija", u kojoj bi postojalo tek zajedničko tržište i koja bi zastupala „zajedničke ekonomske i političke interese". AfD ne želi niti zajedničku valutu euro, makar i u manifestu priznaju kako bi oštar rez bio kontraproduktivan i predlažu nove pregovore o stvaranju nekakve mjenjačke unije.

No ono što je središnji zahtjev jest težnja da se građani Njemačke izraze o članstvu u Europskoj uniji. Zapravo, to Nijemci nikad nisu imali prilike reći na referendumu, makar bi to bilo i pravno prilično upitno: i po Ustavu se Njemačka određuje kao članica EU, što znači da bi trebalo mijenjati i temeljni dokument njemačke demokracije.

Negodovanje protiv zajedničke valute i Evropske unije je stara priča među pristašama AfD i pogotovo je bila glasna u doba dužničke krize, koja je pogodila Grčku i neke druge države juga Evrope. No i vrh AfD-a poznaje činjenicu, po kojoj je članstvo u EU važno građanima Njemačke . U ispitivanjima zaklade Konrad Adenauer, 87% građana Njemačke bi se i na referendumu izjasnilo za ostanak u EU.

„Ekonomska misija kamikaze"

Utoliko su i izjave čelnika AfD-a mnogo blaže, kad je riječ o pitanju Dexita: tako je Tino Chrupalla i ovog februara izjavio kako je „prekasno" da Njemačka napusti EU, a i kandidatkinja za kancelarku ove stranke Alice Weidel je za list Financial Times ove godine izjavila kako je to tek „plan B" u njihovoj politici.

No i to je dovoljno za ekonomske stručnjake da opet podsjete kako bi napuštanje EU bila „ekonomska misija kamikaze", kako stoji u priopćenju Udruge poduzeća srednje veličine (BVMW). Ekonomski institut (IW) iz Kölna je ovog maja predstavio obračun kako bi Njemačku napuštanje EU koštalo 690 milijardi eura u slijedećih pet godina, uzrokovalo pad BDP-a za 5,6%, a 2 i po miliona zaposlenih bi izgubilo radno mjesto. Šteta bi se mogla „uporediti sa štetom, koju je prouzrokovala korona i energetska krize zajedno", piše u nalazu IW.

Roland Gläser, glasnogovornik stranke AfD u Berlinu na sve to odgovara: „Da, Njemačka ima koristi od EU, ali vjerujemo kako bi imala prednosti od drugih sporazuma. A kad ekonomisti govore kako bi to bila ekonomska katastrofa, ja jedino mogu pitati: jesu li to isti stručnjaci, koji su tvrdili kako će Engleska propasti ako napusti EU? Dobro se sjećam svih stravičnih scenarija o Brexitu, a sve je ipak prošlo manje-više glatko."

Brexit (ni)je isto što bi bio Dexit

Doista je upravo institut iz Kölna svojedobno sročio i procjenu o odlasku Velike Britanije iz Evropske unije, a čelnik instituta i jedan od autora istraživanja Hubertus Bardt ukazuje kako je baš Brexit bio i predložak ovog istraživanja, obzirom da postoje područja u Velikoj Britaniji koja se mogu usporediti s Njemačkom. „Zapravo je naša procjena bila prilično suzdržana. Njemačka bi lako mogla biti mnogo teže pogođena jer smo mi mnogo tjesnije povezani sa Evropskom Unijom nego što su Britanci ikad bili. Konačno, mi imamo i euro, što bi značilo mnogo više komplikacija nego što su Britanci imali."

Po njegovom mišljenju, svi građani bi „bili siromašniji i morali računati sa padom privrednog rasta za najmanje 5,5% u periodu od pet godina". Odlazak Njemačke iz EU on može nazvati jedino „teškom ekonomskom krizom uz jasno upozorenje i unaprijed dat znak uzbune." A i nekakva priča o drugačijoj „zajednici" je za ovog ekonomskog stručnjaka tek „magla", nerealna i besmislena priča o nečemu što se nikad neće dogoditi.

Opet, za političara AfD-a Gläsera su sve to projekcije: „Zašto bi firme i potrošači u Italiji, Francuskoj, Švedskoj ili bilo gdje, prestali htjeti imati njemačke proizvode samo zato jer nismo u EU? Niti Švicarska nije u EU, pa ipak izvozi u sve te zemlje."

I na podsjećanje kako ispitivanja svjedoče da uvjerljiva većina građana Njemačke želi ostati u EU za Gläsera nisu argument: „Mi ne vodimo politiku vođenu ispitivanjem javnog mnijenja. Mi želimo voditi politiku na osnovu onoga što je neophodno i važno."

Papir trpi sve

Politolog sveučilišta u Kasselu, Wolfgang Schroeder podsjeća kako je antievropsko raspoloženje još od samog početka osobina stranke AfD. Od onda je skliznula još više u radikalnu političku desnicu, posebno u kontekstu problema imigracije. Istovremeno,nepovjerenje prema Evropi je ostalo – makar je manje očito.

„AfD je najprije nacionalistička stranka. Ona se protivi globalizaciji, što je uvijek vezano i s nepovjerenjem prema međunarodnim autoritetima. Za njih sve međunarodne organizacije, Evropska unija baš kao i Ujedinjeni narodi, slijede svoje vlastite ciljeve i promiču svoje vrijednosti pa su već tako opasnost za provedbu 'istinske volje' običnog naroda", sažima profesor politologije.

Ali, kako gledati na ideju AfD-a u pogledu osnovanja nekakve druge „zajednice"? „Na to možemo odgovoriti na dva načina", kaže profesor Schroeder: „S jedne strane, možemo reći da ionako ne misle ozbiljno, jer znaju da zastupaju poziciju manjine. Sve to govore tek da bi prikazali sliku nekog drugačijeg svijeta. A njih ne košta ništa da sve to samo govore."

S druge strane, Schroeder misli i da je to jeftina parola kojom računaju na neki drugi svijet budućnosti: „Uvjereni su kako će sve više članica Evrope postati nepovjerljive prema EU i kako će u budućnosti ionako nastati novi razvoj u smjeru Euroazije, s drugačijim ekonomskim i političkim perspektivama."

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu