I od Trampa ima gore

Iako sam kao novinar dosad stotinu puta čuo ili otkucao frazu „predsjednik Donald Tramp", njegova pobjeda na izborima prije godinu dana još uvijek izgleda čudno. I to je logično. Jer, to što je jedan takav galamdžija poput Trampa, koji redovno širi neistine i nema nikakvo političko iskustvo, mogao da postane predsjednik najmoćnije zemlje svijeta. Uz predsjedničku kampanju koja se temeljila na dvostrukom moralu, netrpeljivosti prema ženama i širenju panike.

Pogrešno je sada smatrati da je Trampovo predsjednikovanje nešto normalno. Ali, istovremeno, mi moramo, koliko to bilo teško, pogledati činjenicama u oči. Tramp je pobijedio, Hilari Klinton je izgubila, i za to ne može da se okrivljuju samo rusko miješanje, bivši direktor FBI Džejms Komi ili druge stvari, desile se one ili ne.

Stalno novi žrtveni jarčevi

Stalno prezentiranje novih žrtvenih jarčeva je strategija skretanja pažnje, kojom se Tramp i sam rado služi. Ali, ona ne pomaže mnogo, ako želimo da spriječimo da se ovako nešto još jednom dogodi.

Jedan od ključnih elemenata trampove prdizborne kampanje je bilo njegovo insistiranje na tvrdnji da se SAD nalaze u lošem stanju, i sa tim povezano obećanje „Make America great again". Bila je to smjela strategija, jer je on loše stanje stalno lažno opisivao. Ne propustivši, naravno, da za to okriviu prvom redu migrante i muslimane.

Trampove tvrdnje su pogodile nerv mnogih birača. To pokazuje i dobar rezultat ljevičara bernija Sandersa, koji je samo uz pomoć privatnih donacia uspio da pobijedi Hilari Klinton u 23 savezne države. Jer, Sanders – čija ozbiljnost i stil ne mogu da se porede sa Trampovim – govorio je o sličnim temama: o razlikama u primanjima ili propaloj infrastrukturi, temama koje se tiču običnih građana.

Izopšteni su lak plijen

Poenta je u tome što i Tramp i Sanders stalno kritikuju političku elitu u Vašingtonu kao nadobudnu i nepristupačnu za normalne građane. Taj osjećaj izopštenosti, dok se moćnici bave samo samima sobom, kod mnogih građana je naišao na dobar prijem, i tako je i sada.

To ne čudi, jer prema jednoj studiji iz prošle godine, 44 odsto građana SAD nisu imali ni „crni fond" od 400 dolara. Ne čudi ni to što ljudi glasaju za nekoga kao što je Tramp dok u SAD svakog danaa 32 ljudi biva ubijeno vatrenim oružjem. Ne čudi ni to što su ljudi okreću leđa dvojim velikim strankama, dok one posmatraju kako epideimija opioida svake godine uništava dražvu – sa 64.000 mrtvih samo prošle godine.

Tu neprijatnost koju su osjetili mnogi Amerikanci, Tramp je umio da bestidno iskoristi za sebe. On se pozicionirao kao spasilac, koji nema veze sa partijskim muljem i koji ima navodno nepogrješiv osežaj za poslovanje. Njegova obećanja da će svakog građana SAD učiniti bogatim i i da će od SAD ponovo napraviti dobitnika, nisu bila samo bizarna; on nije imao ni plan kako da ih ostvari, ni volju za to.

Nema kredibilne alternative

I pored toga nije nevjerovatno da bi Tramp, kada bi se danas ponovo održali izbori, ponovo i pobijedio, ili da će 2020. osvojiti i drugi mandat. Svejedno što u prvih devet mjeseci njegovog mandata nije uspjeo da izbori nijednu veću zakonsku inicijativu. Svejedno što Trampov kabinet spada u one koji izgledaju najskandaloznije. Svejedno što ljudi u čitavom svijetu svakog dana strahuju zbog Trampovih spoljnopolitičkih koraka i što on ni na koji način nije poboljšao život Amerikanaca.

To što je do sada uspio s tim da prođe, pokazuje da nema kredibilne alternative, ni među republikancima koje je Tramp prisvojio i napravio od njih svoju stranku, ni među demokratama koji su duboko podijeljeni oko budućeg kursa. To pokazuje i bijes i očajanje koje osjećaju mnogi Amerikanci, pa su se zbog toga oslonili na nekoga ko je tako očigledno nezainteresovan za njihovu sudbinu i nesposoban da je promijeni.

Odgovornost stranaka

Kada sve to uzmemo u obzir, možemo da budemo još i srećni što smo dobili Trampa. Jeste, tokom katastrofalnih prvih mjeseci svog mandata on je već pričinio popriličnu štetu, bilo da je riječ o pitanjima životne sredine ili o međunarodnim odnosima. Kada je riječ o drugim temama, kao što su njegove najave o zabrani ulaska u SAD za muslimane ili reformi Obamine zdravstvene reforme –Tramp predovid vladu koja je toliko haotična i nesposobna da ne može da sprovede u djelo ni sopstvene odluke.

A sada zamislite jednog budućeg kandidata: nekoga ko ima Trampov instinkt za podbunjivanje ljudi, ali nije tako impulsivan i haotičan, već efikasno vodi administraciju i potom ostvaruje svoja štetna obećanja. Ako se obje stranke konačno ne probude i ne počnu da rješavaju najvažnije probleme u zemlji i zagarantuju funkcionisanje države, i neko takav bi mogao da zasjedne na vlast.