Ima li izlaza iz homofobije u Rusiji?
20. juni 2014Svi oni koji žele da prevaziđu predrasude i strahove ( i od homoseksualnosti), dobrodošli su u prostorije organizacije "Izlaz" u Sankt Peterburgu. Od donošenja tzv. Zakona protiv propagande prošle godine, rad im je značajno otežan. Ali postojanje takvih organizacija je upravo zbog pritiska države, postalo važnije i potrebnije.
Na zidu, na samom ulazu u prostorije, visi šarena zastava. Dugine boje su zaštitni znak LGBT zajednice. I Nina Sozaeva nosi narukvicu sa tim motivom. Sin joj je prije četiri godine rekao da je homoseksualac. 57-godišnja Ruskinja priznaje da je to isprva teško prihvatila. "Za mene je to bio veliki šok", priča Nina i dodaje kako se sve promijenilo onog trenutka kada joj je sin donio brošure i pozvao je na razgovore, koje organizuje "Izlaz". "Pomoglo mi je da to bolje razumijem". Danas i sama želi da doprinese borbi protiv homofobije, razgovorima sa roditeljima, koji imaju problema sa predrasudama o seksualnosti. Djeci je potrebna podrška roditelja, ističe Sozaeva.
Aidi je ovo prvi dolazak u prostorije "Izlaza". Dok priča o onome što je muči, penzionerka je vidno uznemirena saznanjem da je njen sin homoseksualac. "Još uvijek to ne mogu da shvatim. Za mene je to stigma", priča ova Ruskinja sa suzama u očima. Nina je potpuno razumije i sama je prošla kroz sve to. Nije očaj jedini problem koji muči mnoge roditelje. Nakon prvog šoka, nameće se osjećaj zabrinutosti za svoju djecu. "Nastaje strah, jer se pitate šta ste uradili pogrešno. Osjećate se krivim. Pri tome nije homoseksualnost ta koja narušava ili uznemirava društvo, već je društvo to koje ograničava homoseksualce", objašnjava Nina.
"Zašto su ljudi toliko homofobični?"
Negativan ili krajnje homofobičan stav ljudi je za Ninu pitanje nivoa obrazovanja. "Otkud tolika homofobija u našem društvu? Zato što nije u dovoljnoj mjeri prosvijetljeno." Većina ljudi ne zna ništa o seksualnim orijentacijama, sem o heteroseksualnoj. "Ranije se o seksu nije razgovaralo otvoreno, pa tako ni o seksualnoj orijentaciji", prisjeća se Nina. U tom neznanju nastaje homofobija. Pri tome takve tendencije u Rusiji imaju političku podršku, što potvrđuje usvajanje Zakona protiv propagande prošle godine. Uprkos velikim kritikama međunarodne zajednice, velika većina ruskog stanovništva podržava ovakve odluke vlasti u Moskvi.
Za Ninu Sozaevu je najveći problem nedostatak obrazovanja. Doduše, i tradicionalna podjela uloga, prema kojoj se na homoseksualce u Rusiji oduvijek gledalo neprijateljski, kao da su oni krivi za sve. "Susjedi me i dalje zapitkuju, hoće li ti se sin ikada oženiti, kada ću postati baka", žali se Nina i priznaje da joj je u početku bilo veoma teško. "S druge strane ima puno heteroseksualnih parova, koji nemaju djece. Međutim, za roditelje je važno da shvate da njihova djeca ne mogu da žive životom, koji im mi priželjkujemo, nego svojim sopstvenim."
Zakon na putu prosvjetljenja
Svojim aktivnostima i projektima, organizacija "Izlaz" želi da ojača LGBT zajednicu, ali i da podrži sve one, koji žele da stanu na put homofobiji u Rusiji. "Uvidjeli smo da ipak možemo nešto da promijenimo", kaže Saša Semenova, članica ove organizacije od osnivanja, 2008. godine. Uprkos zabranama, ova 30-godišnja aktivistkinja i dalje učestvuje u realizaciji brojnih projekata, kojim se pruža podrška LGBT zajednici. "Pokušali smo i sa vladinim institucijama da sarađujemo. To je najteži i najveći izazov. Oduzelo nam je dosta energije", priča Semenova. Ipak, predaha nema, većina aktivista je na sopstvenoj koži doživjelo neki oblik diskriminacije. "Svi mi imamo lične traume zbog agresije i homofobije. Dakle, i dalje imamo snažan motiv."
"Izlaz" je odigrao važnu ulogu u životu mnogih majki, kao što je Nina. Ona još uvijek navraća do prostorija ove organizacije. Želi drugima da pomogne. "Vi ovdje možete da dobijete odgovore na sva pitanja", kaže Nina. Takvih mjesta u Rusiji je malo, prije svega zbog Zakona protiv propagande, ali i Zakona o djelovanju agenata, prema kojem sve organizacije, koje dobijaju podršku iz inostranstva, moraju posebno da se registruju. "To vam je kao da se igrate skrivanja", priča Saša Semenova. "Izgubili smo dosta energije na zaštitu naših aktivista i same organizacije. Bio nam je potreban jači lobi i više advokata."
Saradnici organizacije "Izlaz" bi radije da se fokusiraju na LGBT zajednicu i njihove probleme. "Uvijek će biti ljudi, koji neće smjeti da idu dalje. Ali mi ne odustajemo i pored činjenice da je to što radimo riskantno. Da bi bilo drugačije, moralo bi nešto politički da promijeni", dodaje Semenova u razgovoru za DW.