Instrumentalizacija istorije
7. maj 2015„Treći rajh“ je kapitulirao prije 70 godina, time je završen Drugi svjetski rat u Evropi. Ove godine se sjećanje na taj istorijski datum odvija u vremenu opterećenih odnosa mnogih evropskih država i Rusije.
Borba protiv fašizma, tada i sada?
Istok Ukrajine se nalazi u amorfnom stanju između rata i mira zbog agresivne, destabilizujuće politike Kremlja. Aneksijom Krima Rusija je povrijedila princip nepovredivosti granica i uzdržavanja od prijetnje silom i upotrebe sile. Mirovni poredak Evrope, nastao za vrijeme Hladnog rata i ozvaničen Pariskom poveljom iz 1990. godine, ruska politika je u suštini dovela u pitanje. I više od toga, jer Kremlj opravdava svoje postupke u Ukrajini borbom protiv „fašističke pučističke vlade “ u Kijevu. Mjesecima kontrolisani ruski mediji utuvljuju u glavu i ruskom stanovništvu ali i stranoj publici da je poslije pada autoritarnog i korumpiranog ukrajinskog predsjednika Janukoviča u ukrajini na vlast došli “fašistički političari povezani sa američkim tajnim službama”.
Istorijska pobjeda od velikog simboličkog značaja
Kremlju je ova godišnica pobjede nad Hitlerom došla kao naručena. Još za vrijeme sovjetske vladavine pobjeda nad njemačkom u Drugom svjetskom ratu je bila upotrebljavana kao zalog moralne pobjede uprkos staljinističkim zločinima i komunističkoj diktaturi. Nikom ne pada na pamet da ospori važnu ulogu Sovjetskog saveza u pobjedi nad Hitlerom. Ali nediferenciran pogled na epohu Drugog svjetskog rata onemogućava kritičko promišljanje najveće katastrofe prošlog vijeka.
I u postsovjestoj Rusiji je Kremlj instrumentalizovao ogromnu simboličku snagu pobjede nad fašizmom. Sedamdesetu godišnjicu te pobjede nad Hitlerovom njemačkom aktuelna vlast koristi da opravda sopstveno miješanje u Ukrajini kao i antizapadnu politiku. Parada na Crvenom trgu 9. maja biće izraz tog konfrontativnog držanja.
Stoga je ispravno da najvažniji zapadni političari na taj dan neće biti u Moskvi. Time pokazuju da se Rusija zbog svoje politike prema Ukrajini međunarodno izolovala. Tu procjenu ne manja ni činjenica da će paradi prisustvovati neki šefovi država i vlada iz, recimo, Kine, Indije, Mongolije kao i predstavnici drugih zemalja. Naime, na šezdeset i petu godišnjicu pobjede nad nacističkom Njemačkom, prije pet godina, proslava u moskvi je izgledala potpuno drukčije. Svi svjetski državnici su bili prisutni, a Crvenim trgom su marširali čak i američki i poljski vojnici, što je u aktuelnoj političkoj klimi nezamislivo.
Zato je za duboko žaljenje, da je sada sedamdeseta godišnjica pobjede nad nacizmom u Rusiji instrumentalizovana da bi se legitimisala opasna i agresivna politika prema susjednoj Ukrajini.
Zajedničko sjećanje na patnje žrtava
Ipak, dužnost je Njemačke 70 godina od kraja Drugog svjetskog rata da pokaže kako su Nijemci svjesni svoje istorijske krivice i odgovornosti za nepravdu načinjenu milionima ljudi. Otud je učešće njemačkog ministra spoljnih poslova Štajnmajera na komemorativnoj svečanosti 7. maja u Volgogradu koji se za vrijeme rata zvao Staljingrad, važan znak pomirenja Nijemaca i Rusa. Ime grada Staljingrada je u njemačkom društvu simbol zločina koje su počinili Nijemci nad Rusima. Zato posjeta njemačkog ministra spoljnih poslova tom istorijskom mjestu govori o uvjerenju savremene Njemačke da rat i konfrontacija nisu i ne mogu biti rješenja za političke razlike.
I njemačka kancelarka Angela Merkel će 10. maja zajedno sa ruskim predsjednikom Putinom položiti vijenac na Spomenik nepoznatom vojniku u Moskvi. Obje posjete su važan signal građanima Rusije da Njemačka i Zapad ne žele konfrontaciju sa ruskim narodom.