IS, Turska i krijumčarenje nafte

Optužbe su teške: Rusija optužuje tursku vlast da je direktno umiješana u trgovinu naftom sa terorističkom organizacijom „Islamska država“ (IS). „Glavna mušterija za ukradenu naftu 'Islamske države' iz Sirije i Iraka je Turska“, rekao je u srijedu u Moskvi zamjenik ruskog ministra odbrane Anatolij Antonov. „Prema dostupnim informacijama, političko vođstvo u zemlji, predsjednik Erdogan i njegova familija su takođe upleteni.“ Detalje nije iznosio.

Ruski predsjednik Vladimir Putin dan ranije je na konferenciji o klimi u Parizu iznio teške otužbe na račun Turske. Rusija posjeduje informacije da nafta sa područja pod kontrolom IS stiže u Tursku. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan reagovao je odlučno: „Ukoliko se takva jedna stvar dokaže, onda otmjenost naše nacije zahtjeva da se povučem sa funkcije“, citirala ga je državna novinska agencija Anadolu.

Podrška Erdoganu stiže od vojske SAD. „To je groteskno“, kazao je u srijedu portparol američke vojske u Iraku Stiven Voren. „Striktno odbacijemo svaku pomisao na to da Turska na bilo koji način sarađuje sa IS.“

Raniji izvještaji o švercu nafte

Informacije o isporukama nafte u Tursku sa područja pod kontrolom IS u Iraku i Siriji, postoje već odavno. Još u junu 2014. godine pravnik Ali Ediboglu, poslanik opozicione Republikanske narodne stranke (CHP) govorio je o prodaji nafte u vrijednosti od oko 800 miliona američkih dolara sa područja IS u Tursku. Za te potrebe izgrađeni su i novi dovodni kanali.

U avgustu iste godine i turski list TARAF izvještavao je o švercu nafte iz Sirije u Tursku. „Dnevno prošvercovane količine dizela u međuvremenu iznose 1.500 tona“, pisao je list: „To je oko 3,5 procenta dnevnih potreba Turske.”

Povoljne cijene otvaraju tržište

Početkom 2015. godine naučnici britanskog univerziteta Grinvič, Džordž Kiourktsoglou i Alek D. Kotrubis objavili su istraživanje o navodnom švercu nafte. U njemu stoji da je IS u februaru 2015. dostigao proizvodnju od 45.000 barela po danu. Sa njim IS dnevno zaradi između jedne i tri milijardi dolara, procjenjuje autorski dvojac. Nafta sa područja pod kontrolom IS je znatno jeftinija od one sa regularnog tržišta. Ukoliko se cijena nafte na legalnon tržištu kreće između 80 i 100 američkih dolara po barelu, IS svoju naftu nudi za cijenu od 25 do 60 dolara. Tako se preko cijena uključuju na tržište.

Oba istraživača posebno su pratila situaciju u turskoj luci Džejhan na jugu zemlje. Tamo su primijetili upadljive paralele između vojnih aktivnosti IS i novih količina tereta: „Kada se IS bori u područjima sa naftnim izvorima, izgleda kao da se povećava obim izvoza iz Džejhana.“ Oba istraživača to dokazuju na primjeru tri vremenska perioda, u julu 2014. godine, oktobru i novembru iste godine, i januaru i februaru 2015. godine.

Ipak autori upozoravaju da se korelacija između borbi IS i obima isporuke nafte ne koristi kao dokaz za krijumčarenje. To nije slučaj. U najmanju ruku veza između borbi i izvoznih brojki u luci, bliska je krijumčarenju. Ta veza međutim nudi još manje dokaza o upletenosti turskih službi u krijumčarske aktivnosti.

Borba protiv krijumčarenja politički riskantna

U svakom slučaju podaci Kiourktsogloua i Kotrubisa objašnjavaju zašto je međunarodna alijansa protiv IS toliko dugo oklijevala u suzbijanju krijumčarenja. SAD su doduše, posebno nakon napada u Parizu, uništili trećinu od oko 900 kamiona IS. Do tada su oni robu relativno nesmetano prevozili do svojih mušterija.

Razlog za udržanost: previše je onih koji imaju koristi od krijumčarenja. IS angažuje ljude koji žive na njihovoj teritoriji za krijumčarenje. Jedan kamion koji transportuje 30.000 litara sirove nafte i uspješno dođe na cilj, vozaču donosi zaradu od oko 4.000 američkih dolara. „Rezultat takve politike (IS-a, prim. ured.) je velika podrška kalifatu“, pišu naučnici sa Grinvič univerziteta.

Upravo to je koaliciju protiv IS dugo vremena odvraćalo od suzbijanja krijumčarskih ruta. Oni se boje da bi napadi odveli krijumčare u vojsku Islamske državu, jer ona predstavlja osnov za njihov biznis. Onaj ko taj bizniz ometa postaje neprijatelj krijumčara.

"Turska je dugo zatvarala oči"

Rusija do sada nije dostavila dokaze o upletenosti Erdoganove familije u krijimčarenju nafte. Ali, sasvim je moguće da turske službe nisu konsekventno suzbijale krijumčarenje, kaže Jan Tehau, direktor Instituta „Carnegie Europe“. U intervjuu za radio Dojčlandfunk, on je ovim riječima opisao odgovornost turskih službi: „Dio istine je taj da Turska veoma, veoma dugo zatvara oči kada se radi u krijumčarskim rutama IS, kada se radi o zatvaranju granice za krijumčare koji tu granicu u suštini koriste kao najvažniju vezu sa zapadnim, otvorenim svijetom i sa tržištima. U tom smislu odgovornost Turske je pozamašna.“

Nakon terorističkih napada u Parizu, transportna flota u službi IS našla se pojačano na udaru međunarodne alijanse. Politički rizici su poznati: uništavanje kamiona cisterni moglo bi IS da donose nove pristalice. Napadi bi trebalo da doprinesu i presušivanju finansija terorističke organizacije. Računica koalicije protiv IS je očigledna: onoliko koliko bude oslabljena finansijska moć Islamske države, toliko će ona postajati manje interesantna za svoje simpatizere i partnere.