Islamisti u Tunisu ne žele religiju u politici

Teško je u Tunisu pronaći čovjeka koji više polarizuje javnost od sedamdesetčetverogodišnjeg Rachida Ghannouchija. On je predsjednik umjereno-islamističke partije Ennahda. Jedni ga smatraju "vukom u janjećoj koži" čije je djelovanje dovelo do toga da su radikalni stavovi postali dio političke svakodnevice. Drugi ga smatraju umjerenim političarom, koji pokušava da ojača islamski identitet ove države, a da pri tome ne skrene u ekstremizam. Ovi drugi sada imaju povoda da smatraju da su u pravu.

Stranka Ennahda je održala kongres u gradu Hammametu, a Ghannouchi je najavio: "Želimo da se postaramo za to da džamije postanu neutralna mjesta, daleko od političkih razmirica i jednostranog instrumentaliziranja, tako da religija može da postane nešto što ujedinjuje, a ne nešto što razdvaja."

Ova stranka je istakla privrženost državnom ustavu i ubuduće će voditi računa da se jasno razdvoje religija i politika. Ghannouchi je na kongresu od prisutnih dobio jasnu podršku za ovakav politički smijer. Podržala ga je i poslanica Mehrezia Laabidi. Ona se nada da će to pomoći da se Ennahda u Tunisu doživljava kao normalna politička stranka, koja djeluje u skladu sa državnim ustavom.

"Ja sam muslimanka koja je orijentisana ka demokratiji. Članica sam stranke koja je prvenstveno tuniska, muslimanska i demokratska, koja se oslanja na vrijednosti islama. Želim, kao ostali članovi, da služim ljudima koji nude rješenja za manje siromaštva, više sigurnosti i bolje obrazovanje i podizanje djece, u skladu sa vrijednostima u koje vjerujem", kaže ona.

Od političkog zatvorenika do člana vlade

Laabidi ne želi da propisuje drugim muslimanima kako da se ponašaju, kako da praktikuju svoju vjeru i kako da se oblače. Ona dobro zna da, bez obzira na to šta je rečeno na ovom kongresu, mnogi u Tunisu s nepovjerenjem gledaju na njenu stranku. To posebno važi za stranačkog šefa Ghannouchija. On smatra da su njegove izjave u Hammametu rezultat političkog sazrijevanja. Ghannouchi je prešao put od lidera ilegalnog pokreta do šefa priznate partije.

U proteklih 40 godina on je zbog svog djelovanja povremeno boravio i u zatvoru, bio je i u egzilu u Londonu. Nakon revolucije 2011. godine vratio se u zemlju i za vrlo kratko vrijeme uspostavio stranačku strukturu. Organizacije bliske stranci Ennahda djeluju po sličnom principu kao i Muslimanska braća u Egiptu. One pružaju podršku ženama, siromašnima i bolesnima, bave se klasičnim socijalnim radom. Ennahda je tako vrlo brzo postala poznata u Tunisu i pridobila je mnoge simpatizere. Na prvim slobodnim izborima ostvarila je uvjerljivu pobjedu. Ipak, godine provedene u vrhu vlasti, imale su negativan efekat na njenu popularnost. Iako i dalje ima veliki broj mjesta u parlamentu, ona je danas samo manji član vladajuće koalicije.

Reforma stranke

Rachid Ghannouchi želi obnovljenu i osnaženu Ennahdu. On definitivno ne želi da ga stavljaju u isti lonac sa egipatskom Muslimanskom braćom, kaže Mohammed Kerrou, profesor političkih nauka iz Tunisa. "Ova stranka je sve više građanski orijentisana, demokratičnija, otvorenija - na neki način je postala više "tuniska". Religiozne i duhovne aktivnosti su prepuštene organizacijama bliskim Ennahdi ili onima koje su potpuno nezavisne od stranke. Ennahda trenutno prolazi kroz proces korjenitih promjena", navodi Kerrou.

Djelomično je to posljedica demokratskih procesa u Tunisu. Zahvaljujući slobodi mišljenja, koja je zagarantovana novim ustavom, Ennahda je danas u otvorenoj konkurenciji s drugim političkim snagama. Osim toga, studije pokazuju da većina građana Tunisa zagovara odvajanje religije od politike. Jasni stavovi Ennahde bi tako mogli da pomognu da stranka dobije nove pristalice. I još nešto. Rachidu Ghannouchiju je možda stalo do toga da dobije veći ugled u inostranstvu.

Mehrezia Laabidi se u svakom slučaju nada da Tunis može da bude primjer i drugim arapskim državama: "Bez obzira da li smo mi Tunižani otvoreni prema svijetu, ili smo religiozni - mi smo, bez obzira na sve naše slabosti, dobar primjer. Mi smo uspjeli da prekinemo začarani krug tlačenja onih koji misle drugačije. Mi smo se odlučili za suživot."