Iranci se nadaju sporazumu

Već 12 godina traje spor oko iranskog nuklearnog programa. Grupa 5+1 (pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti i Njemačka) je prvotno imala vremena do kraja ovog mjeseca da doradi neophodne tehničke detalje u nacrtu sporazuma koji je postignut prije tri mjeseca, no ove nedjelje je na sastanku u Beču odlučeno da će se taj rok produžiti, odnosno da će pregovori o iranskom nuklearnom programu biti produženi i iza 30. juna kako bi se došlo do "dobrog globalnog rezultata", kako je naglasila iranska delegacija.

Međunarodna zajednica želi da se uvjeri da Iran svoj nuklerani program koristi samo u mirnodopske svrhe. I da ta zemlja ne može da proizvede nuklearno oružje. Teheran se pak zauzvrat nada da će mu biti ukinute sankcije koje već godinama opterećuju privredu zemlje.

I predstavnici civilnog društva se nadaju uspjehu pregovora. Ovo je rezultat istraživanja nevladine organizacije "International Campaign for Human Rights in Iran", a obuhvatilo je aktiviste za ljudska prava, novinare, umjetnike i naučnike. Poznato je da je svih 28 ispitanika kritički nastrojeno prema režimu u Iranu. Neki od njih su odležali i zatvorske kazne.

Atomski program i ljudska prava

Ispitanici nisu bili toliko naivni da vjeruju da će se situacija po pitanju ljudskih prava poboljšati odmah po uspješnom zaključivanju pregovora, naglašava Hadi Gaemi, direktor NVO "Inernational Campaign for Human Rights in Iran" u razgovoru za Dojče vele. Međutim, oni u ukidanju sankcija vide preduslov za poboljšanje stanja u zemlji.

Prema njihovom viđenju postoji direktna veza između poboljšanja stanja ljudskih prava i privrede. Jer, sve dok društvo nosi na svojim leđima ogoroman teret sankcija, i dok je privreda na koljenima, ne može ni društvo da se pokrene.

Šanse ili opasnost?

Istaknuta advokatkinja, Nasrin Sotudeh spada u one koji podržavaju pregovore. Ona je uvjerena da je ovaj mirovni put mnogo bolji za Iran. U razgovoru za DW ona kaže: "Nadamo se da će iranska vlada nakon uspjeha u pregovorima, pokrenuti dijalog i sa svojim kritičarima u zemlji".

Neki eksperti strahuju da bi uspjeh pregovora i ukidanje sankcija moglo da ojača desničarske snage u Iranu. One bi onda imale više resursa da se koncentrišu na svoje kritičare u zemlji. "Ova mogućnost me takođe uznemiruje", kaže Sotudeh, "ali i tako bi bilo bolje nego što je sada. Jer, ekonomske sankcije su enormno povećale socijalne razlike."

Atomski program kao loša investicija

Stanje iranske privrede je katastrofalno. Ali, nisu samo sankcije krive tome, smatra politikolog i novinar iz Teherana Sadeg Zibakalam. Iran je previše investirao u atomski program. "Moćnici su atomski program prenaduvali kao nacionalni simbol, a nisu dozvolili kritička pitanja", kaže on.

Činjenica je da je Iran u atomski proigram investirao više milijardi evra. A naučno obrazloženje i opravdanje programa niti je javno predstavljeno niti se o njemu diskutovalo na ekspertskom nivou.

Sadeg Zibakalam je zbog toga što je uputio kritike na račun atomskog programa odležao zatvorsku kaznu u trajanju 12 mjeseci. Pri tom njegovo pitanje je glasilo: zašto je sav taj novac investiran u atomski program a ne u infrastrukturu. I on se sada nada uspjehu pregovora.

Razmisliti o atomskom programu

Profesor Ahmad Širzad nekadašnji poslanik i nuklearni fizičar jedan je od najpoznatijih kritičara iranskog nuklearnog programa. I on je takođe jedan od onih koji se nada uspješnim pregovorima. "Kada se završi ovaj spor onda u miru možemo da vidimo da li nam atomska enregija uopšte treba ili ne."

I Zibakalam i Širzad sumnjaju u smisao tolikih ulaganja u nuklearnu energiju. Jer, Iran je drugi na svijetu po posjedovanju rezervi zemnog gasa i četvrta zemlja po veličini naftnih rezervi. "A do sada nismo ništa investirali u alternativne izvore energije kao što su energija vjetra ili solarna energija", kaže ovaj nuklearni fizičar koji izražava umjereni optimizam. Profesor Širzad je uvjeren da će miran kraj spora oko iranskog nuklearnog programa uticati, pa makar i minimalno, na iranske moćnike.

Ako se ukloni prepreka koju čine pregovori o atomskom programu, onda bi se ponovo moralo u fokus staviti pitanje ljudskih prava. Hadi Gaemi zahtjeva od Zapada da svako poboljšanje odnosa sa Iranom, zbog eventualno postignutog sporazuma, treba da se mjeri poboljšanjem stanja ljudskih prava. "Zapad mora da podrži civilno društvo na njegovom dugom putu ka demokratiji."