Istopolni brak i evropska nejednakost

Liberte, egalite, fraternite ili kako bismo mi rekli: sloboda, jednakost, bratstvo, krilatica je Francuske revolucije odnosno to su francuski liberalni principi. Ali, kada se radi o homoseksualnom partnerstvu u poređenju s heteroseksualnim, onda Francuska mora još da radi na dostizanju ovih liberalnih ciljeva. Homoseksualnim brakovima je 1999. omogućeno sklapanje braka, međutim pitanje njihovog izjednačavanja s heteroseksualnim brakovima je još uvijek otvoreno. Diskriminacija postoji posebno kada je riječ o usvajanju djece. Da li će pak država ojačati njihova prava o tome će ove sedmice odlučivati francuski senat.

Nesigurno društvo

Konzervativna opozicija i Katolička crkva snažno protestuju protiv nacrta zakona koji predlažu Olandovi socijalisti. Protesti su poakazali da je francusko društvo duboko podijeljeno i da se jedan njegov dio tome prilično opire. "Ljudi traže žrtvenog jarca jer su ljuti, frustrirani i nesigurni", kaže Evelin Paradiz iz Međunarodne lezbo, gej, biseksual, trans i interseks asocijacije (ILGA-Europe) i dodaje: "Sa ekonomskom krizom primjetan je porast trenda konzervativnih vrijednosti. I to je zapravo jedna ljudska reakcija na nesigurnost koje trenutno pogađa društvo. I upravo nedavne nasilne demonstracije u Parizu su pokazale nesigurno društvo. Tradicionalne vrijednosti kao što je brak i klasična predstava porodice u vremenima punim neizvjesnosti dobijaju na značaju."

Ona kaže i da se promjene u Evropi odvijaju veoma brzo. U posljednjih deset godina nismo samo uveli antidiskriminacioni zakon, već i druga prava poput mogućnosti vjenčavanja istopolnih supružnika i usvajanja djece. To je drastična promjena koju nije pratila promjena mentaliteta društva, ili u najmanju ruku nije istovremeno", objašnjava portparolka ILGA-e.

Ekstremna suprotnost Italije i Poljske

Vjenčanje homoseksualnih parova je zabranjeno u mnogim zemljama Evropske unije. U samo sedam zemalja EU je moguće da homoseksualni parovi sklope brak, a negdje je čak omogućeno i crkveno vjenčanje. No, svaka država članica EU na svoj način reguliše prava i obaveze partnerske zajednice, te tako dolazi do ogromnih razlika između zemalja EU kada je riječ o poreskim pitanjima, te nasljedstvu.

Ekstremna suprotnost su katoličke zemlje, poput Italije ili Poljske. Obje ove zemlje su članice Evropske unije, ali kada se radi o pravima homoseksualnih parova, vidno se razlikuju od ostalih zemalja. One "tolerišu" zajednički život homoseksualnih parova, ali njihov brak ne priznaju. Kako je moguće da postoje takve razlike unutar Evropske unije, kada su se zemlje članice usaglasile oko zajedničkih vrijednosti i principa?

Ograničena sloboda kretanja za gej brakove

A jedan od osnovnih principa zemalja Evropske unije je sloboda kretanja za sve građane. Ali, to ipak nije slučaj i kada je riječ o gej brakovima. Evelin Paradis i njena organizacija „ILGA-Europe“, zajedno sa Evropskom komisijom kritikuje ograničenu slobodu kretanja za homoseksualne parove.

„Klasičan primjer je da jedan gej bračni par u Holandiji, ima jednaka prava i obaveze kao heteroseksualni bračni par. Ali, ako ta dva para odluče da se presele u Rumuniju, brak heteroseksualnog para će biti priznat, a gej par u toj zemlji neće imati ni ista prava ni sigurnost.“

Ipak, prema procjenama Evelin Paradis, samo je pitanje dana kada će sve zemlje Evropske unije biti spremne da se izbore sa diskriminacijom homoseksualaca. A da li će gej parovima u Francuskoj biti omogućeno i usvajanje djece, što je bilo jedno od predizbornbih obećanja tamošenjeg predsjednika Fransoa Olanda, o tome će ove sedmice odlučivati francuski senat.

Autori: Sabrina Pabst / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić