Istorijski samit EU i Turske?

Na prvi pogled je samit EU i Turske veliki uspjeh za obje strane. Nakon što se Turska godinama sama borila sa izbjegličkom krizom EU je sada iskazala spremnost da joj finansijski pomogne. Obje strane su također zaključile da pitanju izbjeglica zajedno pristupe i da prodube dijalog kada je riječ o privredi, energiji i politici.

I još nešto. Obje strane su se dogovorile da će polovinom decembra otvoriti novo poglavlje o pristupnim pregovorima. Ako sve bude teklo po planu onda će vizni režim za turske državljane za Šengenski prostor od oktobra 2016. godine biti liberalizovan. Da li je ovo sve i previše lijepo da bi bilo stvarno? Vjerovatno da. Evropski šefovi država i vlada su jasno poručili da vizne olakšice zavise od sporazuma o zbrinjavanju vraćenih izbjeglica.

Mnoga obećanja

Kako bi se u izbjegličkoj krizi privukla pažnja turske javnosti, upravo je predstavljena prelijepa perspektiva: putovanje u Evropu bez vize i oživljavanje pristupnih pregovora. Svaki turski državljanin koji je putovao u Evropu ili koji u evropskim zemljama ima rodbinu, sigurno će se radovati ovakvom razvoju.

Međutim, to je samo perpektiva. To nije garancija. Evropa prvo mora biti sigurna da plan funkcioniše i da će sirijske izbjeglice zaista ostati u Turskoj. Francuski predsjednik Francois Hollande je istakao da teroristi koriste izbjegličke talase za dolazak u Evropu. To objašnjava zašto je ova tema važna za evropljane i zašto se ne može gurati u stranu.

Pozitivan rezultat pakta između EU i Turske je da će se Ankara napokon sistematski baviti izbjegličkom krizom. Trenutno od 2,2 miliona izbjeglica u Turskoj samo 14 posto živi u kampovima. Ostale izbjeglice su raspoređene širom Turske. Iako je većina registrovana oni su još uvijek veoma daleko od integracije u tursko društvo.

Zajedničkim akcionim planom Turska u određenoj mjeri svjesno prihvata da sirijske izbjeglice postaju dio njenog društva i da će ostati u zemlji. S druge strane Evropa na sve načine namjerava istaći da je to više turska nego evropska realnost.

Članstvo u EU nije na vidiku

Kada je Turska prije 16 godina dobila status kandidata, jasno je istaknuto da pregovori počinju ali da konačan rezultat ostaje otvoren. Dakle, nema nikakve garancije za članstvo Turske u EU čak i ako u toku pregovora budu uspješno zaključena sva poglavlja.

Prije "istorijskog" samita održanog proteklog vikenda njemačka kancelarka Angela Merkel ponovo je pomenula ovaj aspekt, ali niej toliko naglasila kao prije. Predsjednik Evropske komisije, Jean-Claude Juncker, je na konferenciji za novinare održanoj nakon samita rekao da EU i Turska imaju različite perspektive kada je riječ o slobodi štampe. Međutim, ovakvo, prilično suzdržano objašnjenje je više suptilna opaska na namjere EU.

Pošto otvoreno ne ukazuje na nedostatak demokratije u Turskoj EU gubi kredibilitet i pokazuje da nema ozbiljene namjere ad zemlju integriše u EU. Čak ako bi to i bila namjera, zašto onda EU pokušava Turskoj na leđa natovariti najveći teret? Zašto EU jasno i nedvosmisleno ne istrajava na vrijednostima na kojim je Unija i izgrađena?.

Radovanje uspjehu "istorijskog" samita nije ništa drugo nego iluzija iako je krajnji cilj članstvo Turske u EU. Ako je samo cilj smanjenje izbjegličkog talasa prema Evropi onda je samit zaista jedan veliki uspjeh.