Izbjeglički val zapljusnuo Minhen

Policija je morala blokirati područje oko glavnog željezničkog kolodvora u Minhenu, te zamoliti volontere i humanitarne organzacije da prestanu isporučivati pomoć, budući da je za kratko vrijeme područje oko kolodvora postalo zatrpano sanducima hrane, pelena, odjeće i drugih potrepština.

Dok je vrući, sunčani dan prelazio u kišnu noć, ispred kolodvora su postavljeni mobilni toaleti, a humanitarna organizacija MHW je postavila šatore u kojima izbjeglice mogu potražiti medicinsku pomoć. Vatrogasci su se za to vrijeme pobrinuli da dopreme neophodne količine vode, te da pripreme poljske krevete za izbjeglice u obližnjoj školi.

"Kada sam došla ovdje prošle noći, ničega nije bilo - niti kriške kruha, komada čokolade ili boce vode", kaže volonterka Teresa. "Bilo je oko 600 izbjeglica i samo desetak volontera. Kupovali smo im hranu načim novcima".

U utorak je pak počela pristizati hrana, a osim policije, vatrogasaca, volonterskih skupina i građana Minhena, taj grad uspio je odgovoriti na nagli dolazak velikog broja ljudi. "Organizacija štima, nekako, ali štima", kaže Teresa koja nije spavala od kada je stigla u Minhen u ponedjeljak navečer. "Nekoliko ljudi koordinira situaciju, većinom ljudi iz raznih organizacija za pomoć izbjeglicama, ali ništa nije isplanirano".

Teresa dodaje da vozovi cijelog dana pristižu, dovozeći svaki put nekoliko stotina putnika. "Prošle noći stigla su četiri voza u samo tri do četiri sata, pa smo imali dosta posla".

Prvo humanost, pa onda politika

Hodajući među iscrpljenim humanitarcima i izbjeglicama, gasnogovornik minhenske policije Carsten Neubert, izuzetno elegantno obučen - gotovo neprimjereno mjestu na kojem se nalazi, pojašnjava da pošto niko od izbjeglica nije registriran na licu mjesta, nije moguće tačno znati koje su nacionalnosti ili koje je razlog njihovog dolaska.

"Za nas je trenutno važniji humanitarni aspekt", kaže Neubert za DW. "Izbjeglicama dijelimo hranu, odjeću, a omogućen im je i medicinski pregled. Potom ih odvozimo u prihvatne centre i tek tada možemo početi govoriti o tome ko su i odakle dolaze".

Većina njih je iz Sirije ili Afganistana, poput Muhammada Atifa Aminija, koji kaže da je od rodnog Afganistana do Minhena putovao 24 dana. "Želio sam pobjeći od bombardiranja", kaže Amini na lošem engleskom. "Vidio sam jednog čovjeka kako umire na granici Irana i Turske. Bio je žedan, a niko mu nije dodao vode".

"Na ovim ljudima se vidi da već dugo putuju, posebno se to vidi na djeci", primjećuje Stefan Kiesskalt, glasnogovornik vatgogasne jedinice.

Dešavanja u Minhenu reflektiraju novo osjećanje među Nijemcima u posljednje vrijeme - zabrinutost, u humanitarnom smislu, raste i čini se da nadjačava ustaljene političke rasprave o masovnim migracijama. Nedavni poziv njemačke kancelarke Angele Merkel Nijemcima da "pokažu fleksibilnost" i povuku paralele s izazovima s kojima se Njemačka susrela prilikom ujedinjenja, naišao je na pohvale širom zemlje.

Jednako tako, njemačke novine "Bild", često optuživane za provociranje osjećanja protiv izbjegličkih zajednica u Njemačkoj u prošlosti, iznenadile su mnoge ljevičarske promatrače svojim srčanim pozivima za pomoć izbjeglicama.

Prisustvo krajnjih desničara

"Bild", gotovo kao i svaki politički lider u Njemačkoj, je osudio nasilje ekstremnih desničara u Heidenauu u Saksoniji prije desetak dana, no u Minhenu su se u utorak ujutro još uvijek osjećali tragovi anti-imigrantskih osjećanja.

Volonterka Pia, koja je sortirala i dijelila hranu na minhenskom kolodvoru, kaže da je važno doći i pomoći ljudima. "Mislim da je jako važno pojaviti se ovdje, posebno ako su tu prisutni i ekstremni desničari. Onda jednostavno morate doći".

"Imali smo mali broj ljudi pod utjecajem desnog krila, ne bih mogao tvrditi da su bili radikalni", kaže policijski glasnogovornik Neubert. "U svakom slučaju, nisu bili nasilni, samo su provocirali i glasno izvikivali svoje nezadovoljstvo zbog dolaska izbjeglica".