Izborni uslovi – primjeri iz Njemačke
25. august 2019
Najvažniji instrument izbora su – stranke. Bez njih u Njemačkoj (skoro) ništa ne ide i morate biti u stranci da biste se našli na nekoj izbornoj listi. Postoji mogućnost da sami registrujete neku stranku odnosno listu ili da budete nestranački kandidat kojeg makar podržava neka stranka. Kao nestranački kandidat, sa 200 potpisa pristalica, imate pravo da se na saveznim izborima borite za direktan mandat.
Sastavljanje lista kandidata stvar je unutarstranačke demokratije. O tome se odlučuje na redovnom kongresu delegata stranke ili, kada se radi o lokalnim izborima, na vanrednom sastanku lokalnih funkcionera. Nije običaj da se o listama izjašnjavaju svi članovi stranke.
Ingerencije saveznih pokrajina
Pravila za lokalne, odnosno komunalne izbore određuju savezne pokrajine kojih ima 16. Zato se i razlikuju.
Na većini izbora, procenat osvojenih glasova odlučuje o tome koliko kandidata na listi ulazi u parlament za koji su izbori održani. Ali i u tom slučaju u pokrajinama postoje različiti propisi.
Na primjer, mnoge pokrajine na lokalnim izborima nude mogućnost pojedincu da dâ više glasova: birač može više glasova da dâ jednom kandidatu – to je takozvano „kumulativno" glasanje – ili svoje glasove može da dâ kandidatima s različitih lista – takozvani „panašaž".
Kontrola raspodjele mjesta na listi
Mjesto naizbornoj listi je od velike važnosti kada se radi o tome ko će na kraju dobiti mandat, pa je raspodjela tih mjesta komplikovana procedura i mora postojati tijelo koje nadgleda poštovanje pravila.
U Njemačkoj su za to zaduženi takozvani upravnik izbora i izborna komisija. Oni postoje na različitim nivoima izborne organizacije. Na primjer, na saveznom nivou za Bundestag ili za evropske izbore, na pokrajinskom nivou, okružnom, gradskom itd. I tu postoje velike razlike u izbornim zakonima između pojedinih pokrajina.
Kada se na listi interveniše, najčešće se radi o formalnim greškama. Tako se pred pokrajinske izbora u Saksoniji 2019. desilo da izborne vlasti nisu dozvolile potpunu listu od 61-og kandidata Alternative za Njemačku (AFD), već samo mjesta od 1 do 18. Razlog: na prvom sastanku AfD je imala samo 18 kandidata i pozvala je na drugi sastanak na kojem su imenovani kandidati od rednog broja 19 do 61. Međutim, taj sastanak nije bio identičan s prvim, jer je u međuvremenu došlo do izmjena u procesu dodjele mjesta na listi. Upravnik izbora je to ocijenio kao moguće kršenje prava na jednakost šansi.
Zbog greške u izbornom procesu mogući i novi izbori
Izborna komisija takođe provjerava da li su već održani izbori bili ispravni, odnosno jesu li, na primjer, napravljene formalne greške. Tada se teoretski izbori mogu i ponoviti.
Opet primjer iz Saksonije: prije pokrajinskih izbora 2014. tadašnja šefica AFD u toj pokrajini Frauke Petri (koja sada više nije u stranci), izbacila je sama sa liste Arvida Samtlebena koji je bio 14. mjestu. Posebno neugodno je to što je 14. mjesto bilo dovoljno za ulazak u pokrajinski parlament, pa je umjesto njega jedna druga osoba postala poslanica. Samtleben je podnio žalbu. Pokrajinski ustavni sud je potez Frauke Petri okarakterisao kao „izbornu grešku", jer je prekršeno pravilo unutarstranačke demokratije. Međutim, pošto se radilo samo o jednom poslaničkom mandatu. Izbori nisu ponovljeni.