Izjava ljubavi Jelisejskom sporazumu

To je moralo biti 1988, kada je jedan razred iz Épinala, grada pobratima sa njemačkim Schwäbisch Hallom, započeo sa višenedjeljnom razmjenom đaka na jugu Njemačke. Francuska glumica Sophie Marceau nije bila tu, ali su mladi Francuzi okrenuli naglavce.

Na iznenađenje nas "Germana" francuske kolege nisu bile nimalo impresionirane bilo kakvim oblikom autoriteta. Ponašali su se po motu: Vive la Révolution! - odbacujući ozbiljnost. Umjesto našeg švapskog mentaliteta: "Marka po marka pogača, kamen po kamen palača!" i opreznosti , kod njih je dominiralo "što na umu to na drumu!" - nonšalantnost i spretna retorika tako da smo mi Nijemci izgledali prilično nespretno i izgubljeno.

Međutim, nakon nekoliko dana francuski i njemački učenici počeli su se približavati. Odjednom su Nijemci počeli da zbijaju šale na francuskom, a Francuzi  o zaslugama njemačkih Zakona o higijeni (Rheinheitsgebot). A onda je približavanju doprinio L'Amour. Francuski film za tinejdžere "La Boum" sa Sophie Marceau u glavnoj ulozi bio je već nekoliko godina na tržištu, ali njemačko-francuski Fêten u Schwäbisch Hallu predstavljao je nešto slično. Tinejdžeri sa obje strane Rajne nisu samo vodili pristojne razgovore. "Vodite ljubav a ne rat" bila  je parola mladih Nijemaca i Francuza, koji se - za razliku od svojih predaka - nisu borili jedni protiv drugih, već su bili ludi jedni za drugima.

Prijateljstvo je osjećaj a ne sporazum

Da je Konrad Adenauer bio tamo 1988. godine, to bi ga oduševilo - usprkos mogućim moralnim prigovorima, budući da je razmjena u to vrijeme bila - molimo vas da ne shvatite pogrešno - otjelovljeni duh Jelisejskog ugovora o njemačko-francuskom prijateljstvu, sklopljenog 1963. U zajedničkoj izjavi nakon sklapanja sporazuma se doslovno kaže: "Uvjereni smo da je pomirenje između njemačkog i francuskog naroda, kojim se završava stoljetno suparništvo, istorijski događaj koji redefinira odnos između dva naroda".

Većina sudionika studentske razmjene između gradova Épinal i Schwäbisch Hall je već 1988. godine mogla potvrditi da je cilj postignut a pomirenje uspjelo. 55 godina nakon potpisivanja ugovora, jasno je da su se Njemačka i Francuska na mnogim poljima zajednički razvijale. Jelisejski ugovor je potpuni uspjeh. Naravno da i političko-institucionalne njemačko-francuske konsultacije imaju svoj udio u tome. Ali sjeme uspjeha bila je razmjena mladih i učenje francuskog i njemačkog jezika.

Pitanje koje se postavlja je šta treba da se poboljša novom verzijom Jelisejskog ugovora. Njemačka kancelarka je 19. januara rekla je da njime želi odgovoriti izazovima 21. stoljeća. Ali izazovi, koji su u središtu Jelisejskog ugovora, stari su kao i čovječanstvo i uvijek su aktuelni.

Ljubav i tolerancija prema drugom i drugačijem

Radi se o upoznavanju i međusobnom razumijevanju. Riječ je o toleranciji i ljubavi prema različitostimai  kulturi drugih. Radi se o tome da vam se ona možda sviđa i da je volite. Riječ je o izgradnji osjećaja zajedništva i povjerenja, shvatanja da, bez obzira na sve, znate da imate pravog prijatelja na vašoj strani, na kojeg se možete osloniti u najtežim vremenima. Radi se o tome da ste ponosni na sve što je drugi postigao. Ako Francuz stoji pred Brandenburškom kapijom a Nijemac pred Ajfelovim tornjem i ako obojica mogu da kažu: "To je također dio moje kulture", tada je Jelisejski ugovor postigao svoj cilj.

Dragi političari s obje strane, imao bih za vas jednu molbu: Ne miješajte ovaj jednostavni i jasni dokumenat iz 1963. godine, na osnovu kojeg su milioni mladih ljudi posjetili Njemačku i Francusku i upoznali se sa kulturom susjedne zemlje i njenih ljudi, sa birokratskim frazama Eurogrupe i PESCO-a o novoj stalnoj i struktuiranoj saradnji u odbrambenoj politici. Iako to može biti važno za budućnost EU-a, u njemačko-francuskom prijateljstvu ne radi se samo o deficitima, vojnoj koordinaciji i strukturnim mjerama. Radi se prije svega o njemačko-francuskom osjećaju.

Vive l'amitié Franco-Allemande!