Jad i bijeda talijanskog juga

U Italiji se stalno raspravlja o tome zašto jug zemlje stagnira. Prije nekoliko dana raspravu je dodatno rasplamsalo izvješće instituta Svimez, organizacije koja se bavi poticanjem razvoja Mezzogiorna, kako Talijani nazivaju jug zemlje. U njemu se konkretno obrađuje stanje u talijanskoj provinciji između Napulja i Palerma.

"Talijanska Grčka"

Brojke iz izvješća su otrežnjujuće. U razdoblju između 2000. i 2013. gospodarstvo juga Italije je poraslo za samo 13 posto. Talijanski mediji su odmah zlobno povukli paralele s Grčkom. U toj je zemlji, koja je u Italiji pojam bezuspješnog gospodarenja, gospodarski rast u istom razdoblju iznosio 24 posto - dakle skoro dvostruko više nego na talijanskom jugu. List "Il Fatto Quotidiano" nazvao je Mezzogiorno "talijanskom Grčkom". Još više deprimira usporedba s europskim prosjekom. Gospodarstva država članica EU-a u istom su razdoblju porasla za 54 posto.

Taj slabi gospodarski rast ugrožava jug Italije. Ondje stopa nezaposlenosti iznosi više od 20 posto, a među osobama mlađima od 24 godine čak 56 posto. Te brojke, komentira Svimez, kod mladih stvaraju uvjerenje da se školovanje ne isplati. "Tako nastaje začarani krug sastavljen od sve slabijeg ljudskog kapitala, spremnosti na iseljavanje, dugotrajne nezaposlenosti i na kraju obeshrabrenog zaključka da se ne ide na studij."

Jug odumire

Novinari Gian Antonio Stella i Sergio Rizzo napisali su knjigu o besperspektivnosti juga, koja je u Italiji postala bestseler. Knjiga pod naslovom "Kada jug umire" govori o raširenoj obeshrabrenosti i apatiji. I zaključuje da je nekadašnja kreativna regija, koja je svijetu dala značajne umjetnike, pisce i znanstvenike, izgubila svu svoju energiju. Prema autorima, moto na jugu Italije glasi: "Spašavaj se tko može". A to konkretno znači: "Van sa sveučilišta, van iz bolnica, van iz istraživačkih laboratorija, iz poduzeća i uopće van iz gradova na jugu."

Za stagnaciju juga postoje brojna objašnjenja. Jedno od njih je zakašnjeli industrijski razvoj krajem 19. stoljeća, dakle u doba kada se na sjeveru zemlje industrija već razvila. Zbog toga jug više nije imao šanse protiv sjevera, pa je odustao od industrijalizacije. Osim toga, na jugu su postojala ogromna privatna imanja, što je spriječilo razvoj kulture samostalnosti, tako da su se građanska svijest i poduzetnost slabo razvijali. A tu je i mafija koja sve više ulazi u politiku i širi uvjerenje da se zemljom može upravljati i s nasiljem i zastrašivanjem. I na kraju, jedan od uzroka ekonomske zaostalosti juga su i masovne subvencije.

Previše subvencija

Što ta kultura subvencija može uzrokovati, dokazuju autori Stella i Rizzo jednom impozantnom brojkom. Ona se, doduše, ne odnosi samo na jug, nego na cijelu Italiju. Između 2006. i 2013. iz europskih fondova i nekoliko nacionalnih fondova u zemlju se slilo oko 99 milijardi eura. Tim novcem je financirano oko 680.000 projekata, dakle u prosjeku svaki od njih sa 150.000 eura. Može li se kod tog mnoštva projekata uopće preispitati je li novac utrošen kako treba? Autori knjige smatraju da ne može.

Zbog te nedostatne kontrole posebno pati talijanski jug: ondje se ne razvija kultura poduzetništva. Kako se to može promijeniti, pita se list "Corrriere del Mezzogiorno". I daje odgovor koji se i njemu samom čini utopijski: potrebna je nova politička stranka. Ali stranka koja misli na iduće generacije, a ne na iduće izbore.