Chinas Ein-Kind-Politik

Koncem 70-ih godina, nakon tzv. Kulturne revolucije, ekonomija Kine bila je pred kolapsom. Vladalo je siromaštvo i potraga za mjestom stanovanja, te višak radne snage. Vlada je strahovala da zemlja svoje stanovništvo dugoročno neće moći prehraniti ukoliko se nastavi neograničeni rast stanovništva. Kako bi spriječila takav razvoj događaja Kina je 1979. godine uvela zakon o kontroli rađanja. Profesor sociologije sa Univerziteta u Pekingu, Zhou Xiaozheng, o tome kaže:

"Mao Tse Tung imao je apsurdno razmišljanje da je zemlja jača što ima više stanovnika. Nakon Kulturne revolucije i Maove smrti, režim koji je preuzeo vlast pokrenuo je potpuno drugačiju ofanzivu."

Znatno smanjen broj novorođenih

Od tog trenutka svaka porodica koja živi u gradu mogla je imati samo jedno dijete. Dvije godine kasnije vlada je tzv. politiku jednog djetata proglasila najvećim unutarpolitičkim prioritetom. Ta politika, po kojoj porodice u velikim gradovima smiju imati samo jedno dijete, na snazi je i danas. Drugo dijete je dozvoljeno samo u slučaju da prvo ima smetnje u razvoju ili da je umrlo. I u ruralnim regionima jedna porodica smije imati dvoje djece u slučaju ako je prvo dijete ženskog spola. Naime tradicionalne porodice u ruralnim područjima preferiraju mušku djecu kao nasljednike plemena. Siromašne etničke grupe stanovništva ne podliježu kontroli rađanja.

Kineska politika "jednog djeteta" predstavlja važan doprinos usporavanju rasta svjetskog stanovništva, navodi državna Komisija za planiranje porodice. Dok je 70-ih godina jedna kineska žena tokom svog života imala 5,8 djece, taj broj sada iznosi 1,8. Bez provođenja ove politike u Kini bi u proteklih 30 godina bilo rođeno djece za oko 400 miliona više nego što je to slučaj, navodi se u zvaničnim podacima.

I prisilni abortus

Kako bi bila provedena ova politika, vlasti su uvele i prisilni abortus. Eksperti navode da je teško istražiti koliko je prisilnih abortusa provedeno.

Reggie Littlejohn, odvjetnica i osnivačica Organizacije za zaštitu ljduskih prava Women's Rights Without Frontires sa sjedištem u SAD-u, smatra da je politikom "jednog djeteta" učinjeno malo: "Naučiti ljude da uspore porast stanovništva je jedna stvar. Prisiljavati žene na abortus, potom ubijati novorođene bebe, je međutim nešto potpunu drugo. Po mom mišljenju ova politika kineske vlade predstavlja nasilni čin, masovnu povredu prava žena."

Prisilni abortus predstavlja zadiranje u privatnu sferu. Time se vrijeđaju ljudska prava jedne žene, smatra Littlejohn koja poziva kinesku vladu da prestane sa ovom praksom. Ona također apelira na međunarodnu zajednicu da u tom smislu izvrši pritisak na Peking.

I sociolog Zhou Xiaozheng se zalaže za prekid sa ovom politikom. Prema njegovom mišljenju ta politika ima negativne konsekvence na cjelokupno kinesko društvo. Ova politika, prema njegovom mišljenju, vodi starenju stanovništva i povećanom egoizmu odraslih. Ove mjere predstavljaju prošlu epohu. Sada je vrijeme da se politika prilagodi novim promijenjenim okolnostima.

Autori: Xiegong Fischer/Zorica Ilić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić