Kad policajac postane žrtva...

Policijski komesar Sven Kaden izgleda kao da mu nije potrebna čitava oprema koju ima na sebi. A tu je pancir-košulja, pendrek, pištolj. Svijetloplava košulja sa kratkim rukavima otkriva pogled na jake bicepse 34-godišnjeg, dobro istreniranog policajca na dužnosti na berlinskoj željezničkoj stanici: "Od jednog trenutka naučite da dijelite ljude na opasne i bezopasne, odnosno, naučite da prepoznajete gdje može da se razvije situacija koja će biti policijski relevantna a gdje do toga neće doći." Kaden rado radi svoj posao. No, ne može da se otme utisku da je staranje o javnoj bezbjednosti - sve opasnije: "Izgleda mi kao da je sve više takvih momenata. Teško je to potkrijepiti statistikama. Ali, posljednjih godina se spremnost na nasilje generalno povećala. Doživjeli smo najrazličitije vrste napada, od ujedanja, preko bodenja noževima ili injekcijama, sve je moguće."

„Primjeri su svuda“

Situacija je sve gora, to kažu i policajci, i predstavnici njihovih sindikata i ministar unutrašnjih poslova. I zaista, primjera za to ima svuda. Jednu od najnovijih studija o toj temi sačinio je Kriminološki istraživački institut Donje Saksonije. Studijom je rukovodio Kristijan Pfajfer. "Rezultat je da je 12,9 odsto policajaca za period od 2005. do 2009. navelo da su doživjeli bar jedan napad zbog koga su bili onesposobljeni za posao dva dana“, kaže Pfajfer i dodaje: „četiri odsto njih je zbog napada bilo nesposobno za posao između sedam dana i dva mjeseca, a 0,9 odsto je moralo da odsustvuje više mjeseci jer su bili pretučeni tako da su morali da ostanu u bolnici."

Ranije je bilo još gore

Pfajfer naglašava da većinu tih povreda ne zadobijaju specijalci, već policajci u normalnim patrolama. Da li je danas njihov posao opasniji nego nekada? Pfajfer smatra da nije: "Tu smo skeptični. Na osnovu trenutnog snimka stanja ne može odmah da se počne sa generalnom pričom o tome kako je sada sve lošije nego što je bilo." Zvanične statistike mu daju za pravo. Njemačka je postala mirnija i sigurnija - pa i za policajke i policajce. I pored toga, u javnoj diskusiji se često tvrdi da situacija nikada nije bila gora. Političari često koriste tu situaciju da bi se predstavili kao veliki zaštitnici policajaca. Nedavno je povećana kazna za pružanje otpora organima javnog reda.

„I oni su ljudi“

Profesor Visoke policijske škole u Hamburgu Rafael Ber smatra da je čitava diskusija malo pretjerana: "U internoj policijskoj debati imamo teškoća sa definisanjem pojma nasilja, jer policajci često nasiljem smatraju i ono u čemu nema upotrebe fizičke sile. Za policajce nasilje često započinje već i uvredama ili uvredljivim gestovima, ili demonstrativnim okretanjem leđa. To se doživljava kao nasilje jer predstavlja nepoštovanje policije." Rafael Ber podsjeća da takve diskusije vode u stvaranje iskrivljene slike policije. Kada policajci načine grešku, stalno se podsjeća da su "i oni ljudi" kao svi mi. A oni to nisu. Oni su profesionalci koji u stresnim situacijama treba da pokažu nadmoć.

Autori: Hajner Kizel / Saša Bojić

Odg. urednica: Marina Martinović