Kad "zemljaci" izrabljuju izbjeglice
2. mart 2019
Imad (pravo ime poznato redakciji) je u Njemačkoj živio već godinu i pol kao izbjeglica kada je počeo raditi u jednoj tvrtki za profesionalno čišćenje. Vlasnica te firme, isto kao i ovaj 30-godišnji Sirijac potječe iz jedne arapske obitelji. S obzirom na jezičnu i kulturološku bliskost koja je stvorila osjećaj povjerenja i sigurnosti, dogovor „među arapskim zemljacima" je brzo postignut: Imad će pola radnog vremena raditi na crno, a za drugu polovicu će biti regularno prijavljen. Time je vlasnica tvrtke uštedjela veći dio socijalnih davanja za svog zaposlenika.
„Većina njih koji tamo rade su sirijske izbjeglice", kaže Imad u razgovoru s DW-om. U tvrtki je zaposleno 200 osoba. „Svaki od nas mora za vrijeme svoje smjene očistiti 20 soba. Ne smijemo otići prije nego što smo to obavili pa čak i ako već bude kasno. Posao je težak. Nemamo zdravstveno osiguranje niti ostala radna prava."
Ova poduzetnica u posljednje vrijeme uglavnom zapošljava izbjeglice. Većina njih je tek kratko vrijeme u Njemačkoj pa zato još ne poznaju ovdašnje zakone. Zato im je još važnija ta povezanost na temelju podrijetla. Imad priča da je od svoje šefice nakon nekog vremena zatražio ugovor o radu, ali je ona to odbila. Nakon tri mjeseca teškog rada i izrabljivanja, on je dao otkaz.
Unatoč pomoći Agencije za rad Imad u početku nije mogao pronaći adekvatan posao. On razlog vidi u činjenici da je bio oficir u sirijskoj vojsci. Trenutačno traži posao koji bi odgovarao njegovom obrazovanju, pa razmišlja o tome da počne raditi kao zaštitar. Pretpostavlja da ni to nije tako jednostavno: „Tamo gdje sad živim nema puno takvih poslova. A i loše su plaćeni."
Teško izrabljivanje migranata
Slučajevi poput Imadovog na sreću nisu pravilo. Za uspješno zapošljavanje važni su znanje njemačkog jezika i stupanj obrazovanja. Jedna studija Agencije za rad je pokazala da je obrazovanje izbjeglica koje žive u Njemačkoj vrlo različito. 40 posto njih je u svojoj domovini završilo srednju školu, 35 posto ih je školu završilo u Njemačkoj. 12 posto izbjeglica ima završena samo prva četiri razreda, a 13 posto ih uopće nije išlo u školu.
Pronalaženje posla u Njemačkoj otežano je prije svega za izbjeglice s nižim stupnjem obrazovanja. A ako počnu raditi na crno, uglavnom se nađu u teškoj situaciji. U godišnjem izvješću Njemačkog instituta za ljudska prava (2018.) stoji: „Zaposleni migranti ovdje kao i ranije doživljavaju teško izrabljivanje, primjerice na građevini, u preradi mesa, u njezi starijih i bolesnih, te poljoprivredi. Oni rade za dva do tri eura po satu, s puno prekovremenih sati i bez socijalne sigurnosti."
U izvješću se nadalje navodi da se migranti doduše mogu braniti, ali da je to u praksi često vrlo teško i da rijetko dođe do pokretanja sudskog postupka protiv poslodavca.
Bez plaće i ugovora
Loša iskustva ima i Imadov prijatelj, koji također želi ostati anoniman. I on ima priznat status izbjeglice. Nakon što posredstvom Agencije za rad nije uspio naći posao, radio je 20 dana za jednog poduzetnika arapskog podrijetla u Düsseldorfu. Taj je posao pronašao preko Facebooka. Kako je ispričao u razgovoru za DW, s poslodavcem se vrlo brzo dogovorio i počeo raditi. Nakon nekoliko dana je zatražio ugovor o radu, no poslodavac je to odbio. Ovaj Sirijac nije više želio raditi na crno i zatražio je isplatu plaće za odrađene dane.
Poslodavac mu nije želio platiti. Mladić je za DW rekao da isti poslodavac tu metodu često koristi kako bi izrabljivao izbjeglice. Kaže da je to već odavno poznato među izbjeglicama: „Ali taj čovjek uvijek iznova mijenja svoje ime na Facebooku i jednostavno objavljuje nove oglase."
Nisu svi poslodavci crne ovce
Prema podacima Savezne agencije za rad, u siječnju ove godine u Njemačkoj je posao tražilo 455.000 izbjeglica. Njihova integracija na tržištu rada je otežana, stoji u studiji Agencije. To pokazuje i podatak da posao uspijeva naći 32,7 posto nezaposlenih izbjeglica iz zemalja izvan Europe. Ta stopa za sve nezaposlene u studenome prošle godine je iznosila 51 posto, a za Nijemce 69,4 posto.
Među onima koji još nisu uspjeli naći posao je i Samah (ime poznato redakciji), Sirijka s priznatim izbjegličkim statusom. I ona je počela raditi za jednog poslodavca arapskog podrijetla. „Radila sam do granice iscrpljenosti i on me je grdio za svaku sitnicu. Radila sam u najtežim uvjetima koje ne mogu opisati", priča Samah za DW. Danas radi kod jednog drugog poslodavca, također arapskog podrijetla, ali u posve drugačijim uvjetima: „On se prema meni ponaša pristojno i s poštovanjem. A i opskrbljuje nas besplatnim obrocima."
Izbjeglice su posebno osjetljiva grupa na tržištu rada, upozoravaju aktivisti za ljudska prava. Zbog lošeg znanja jezika često se teško snalaze, a i teško se brane u slučaju nužde. „Za te osobe su egzistencijalno važne posebno financijske posljedice: neisplaćena zarada u kombinaciji s ionako često teškim životnim uvjetima kod njih potiče siromaštvo i beskućništvo", stoji u godišnjem izvješću Njemačkog instituta za ljudska prava.