Kadrovski "Lotto" u Briselu
29. august 2018
Diplomati, činovnici i novinari polako se vraćaju u Brisel nakon ljetnje pauze. Posao lagano uzima na zamahu. Šta ima ljepše nego se uz kafu i blago avgustovsko sunce pozabaviti sam sa sobom. Brisel trenutno kuha od glasina i špekulacija o tome ko će dobiti koju super-funkciju u evropskim institucijama.
Naredne godine u maju bira se Evropski parlament. Nakon toga će, u oktobru, biti imenovan novi predsjednik evropske Centralne banke. Potom se u novembru bira nova Evropska komisija i njenih 28 komesara. U decembru će biti imenovanje novog predsjednika Evropskog vijeća koji predstavlja zemlje članice EU. Za tako važnu funkciju, koja će evropsku politiku određivati godinama, interna izborna kampanja je u punom jeku. Službeno se evropski političari i činovnici prave kao da se ništa ne dešava.
Niko ništa tačno ne zna
Prilikom zauzimanja pozicija više faktora igra značajnu ulogu. To su stranačka pripadnost, rod, starosna dob, iskustvo u vođenju, nacionalnost, nivo prepoznatljivosti u zemljama-članicama, stav prema zajedničkoj valuti euru i druga načelna pitanja EU. Institut za istraživanje "Votewatch" je još u proljeće napravio anketu među 1.000 pripadnika briselskog centra moći o tome koji bi kandidat mogao imati najviše šansi. Rezultat: pregovarač za Brexit Michel Barnier (Francuz) biće novi predsjednik izvršnog tijela Evropske komisije. Manfred Weber (Nijemac) preuzima predsjedavanje Evropskim parlamentom. Predsjednik Bundesbanke Jens Weidmann (Nijemac) biće unaprijeđen u predsjednika Centralne evropske banke. Nizozemski premijer Marc Rutte postaće predsjednik Evropskog vijeća.
Ova prognoza, kako smatraju neki briselski "kadrovski špekulanti", ima međutim dosta manjkavosti: 1. Barnier sa svojih 67 godina je prestar i neće na vrijeme završiti pregovore o Brexitu. 2. Weber i Weidmann su Nijemci. Prema načelu proporcionalnosti između malih i velikih država na jednu zemlju ne smiju doći dvije čelne funkcije. 3. Niko od pomenute gospode nije žena. A to također ima težinu. Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja igra važnu ulogu u kadrovskoj vrtešci, navodno uzaludno pokušava da pridobije Francuskinju Christine Lagarde koja je na čelu MMF-a i da je dovede na neku od funkcija u EU. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bi navodno želio dovesti dansku komesarku Margrethe Vestager na neku od najvećih pozicija.
Merkel und Macron drže se prikriveno
Novinari u Briselu relativno su složni u procjeni da Njemačka i Francuska, kao preostale evropske sile, žele da sebi osiguraju veliki komad kolača. Francuski predsjednik Macron je možda bacio oko na mjesto direktora Centralne evropske banke, na koje bi volio postaviti svog Francuza. Njemačka kancelarka bi mogla pokušati da svog vjernog Petera Altmaiera, koji je sada ministar privrede i koji tečno pored njemačkog govori engleski, francuski i holandski, instalira na mjesto predsjednika Evropske komisije. Mogla, željela, htjela? Niti su se Macron, niti Merkelova o tome do sada oglašavali. Njemačke novine već danima pišu da se smanjuju šanse Jensa Weidmanna da iz Centralne banke Njemačke pređe na funkciju direktora Centralne evropske banke. Weidmanna bije glas jastreba u politici sa novcem. On, ako dođe, bi brzo okončao politiku jeftinog novca i niskih kamata Italijana Maria Draghija No, za takvu promjenu Draghijeve politike nisu Grčka, Italija i Španija.
Posebno je komplikovan izbor novog predsjednika Evropske komisije. Sadašnji predsjednik Jean-Claude Juncker (Luxemburg) ne želi više ostati na ovoj funkciji. Za nju je sada mnogo zainteresovanih. Pored toga takav kandidat mora svoju partiju na evropskim izborima odvesti u pobjedu. Najveća poslanička grupa u novom parlamentu ima pravo na mjesto šefa/šefice Evropske komisije. Tu osobu će birati 28 šefova država i vlada EU. Parlament kandidata smije samo ili potvrditi ili odbiti ali ne smije predlagati novog.
A šta će se desiti ako na izborima za Parlament 2019. godine pobijede populističke snage i euroskeptične partije iz Italije, Njemačke, Švedske? Šta će biti ako one dobiju znatno veći broj mjesta u parlamentu? Mogu li se posvađani šefovi država i vlada EU uopšte usaglasiti oko kandidata na čelne pozicije EU? Kadrovski paket mora biti određen za period od 2021.-2027. godine. Pregovori će, po mišljenju odlazećeg evropskog komesara za budžet Günthera Oettingera, biti veoma teški. Nije isključeno da će Italija, Mađarska ili Poljska svoje zahtjeve u sporu oko budžeta vezati za pitanje personala. A možda će Njemačka kao najveći netto-platiša u kasu EU pokazati svoju moć i povući kočnicu u kadrovskoj kombinatorici.
Manfred, ko?
Igra oko EU 2019. ima puno nepoznanica. "Biće teško zadržati pregled nad situacijom", kaže jedan diplomata iz centra moći EU u Briselu. Još će teže biti evropskom građaninu da razumije, ko nastupa protiv koga. Imena kandidata su široj publici nepoznata. Ko još poznaje bavarskog CSU-političara Manfreda Webera, kojeg bi u septembru konzervativci mogli istaći kao glavnog njemačkog kandidata? Ukoliko to naravno bude odgovaralo kancelarkinoj računici.
Moj prijedlog za četiri najviše funkcije u EU bi bio: Predsjednica Evropske komisije Angela Merkel (Njemačka), šef Centralne Evropske banke Benoit Coeure (Francuska), predsjednik Parlamenta Guy Verhofstadt (Belgija) i predsjednica Evropskog vijeća Dalia Grybauskaite (Litvanija). Za ispravnost podataka ne jamčimo. Kao i uvijek.