Pobijte kriminalce!

Meksička organizacija za ljudska prava ProDH konačno je dospjela do zapovijesti za ubijanje. Crno na bijelo u toj zapovijesti visoki časnik meksičke vojske naređuje svojim jedinicama: "Ubijte kriminalce čim padne mrak." Zapovijest je izdana 11. lipnja prošle godine. Nedugo potom je u malenom mjestašcu Tlatlaya ubijeno 22 civila "u oružanom sukobu", kako je nakon toga tvrdila meksička vojska.

Ali ima preživjelih, svjedoka koji govore o noći kad je počinjen pokolj. Polako istina izlazi na vidjelo: mnogi od navodnih članova bande su se davno prije predali, ali su ih vojnici jednostavno likvidirali.

Među njima je bila i petnaestogodišnja kćerka jedne preživjele. "Želim pravdu", kaže majka. "To ne smije ostati nekažnjeno. Nema pravde jer se bojimo progovoriti. Ali ja se više ničega ne bojim. Želim da odgovorni budu kažnjeni. Vojska je ubila moju kćerku. Zašto?"

Svjedočanstvo i dokaz pokolja

Clara Gomez se bori sa suzama u zaštićenim prostorijama organizacije za ljudska prava nazvane po isusovcu blaženom Miguelu Prou, likvidiranom u Meksiku 1927. godine. Mjesecima je potajno davala informacije samo pojedinim novinarima, ali sad po prvi puta javno traži pravdu za ubojstvo svoje kćerke. Humanitarna organizacija joj je osigurala pravnu pomoć, jer meksička država do sad toj ženi nije niti pomogla, niti je uzela ozbiljno njene izjave.

Clara Gomez zna i da je mjesto zločina u Tlatlayi bilo manipulirano i namješteno. Tako je i njenoj kćerki, kad je već odavno bila mrtva, stavljeno oružje u ruku. Tako je i na fotografijama mjesta "sukoba", ali vojnici nisu previše pazili na detalje. Oružje se nalazi u lijevoj ruci Clarine kćerke, makar je ona bila dešnjakinja.

Godinu dana nakon toga se vodi istraga protiv osam pripadnika meksičkih oružanih snaga, ali tek zbog "disciplinarnih propusta". Direktor ove humanitarne organizacije Mario Patron traži da ova zapovijest za ubijanje ima i svojih posljedica: "Zapovijest je glasila da ih se ustrijeli. Zato ne tražimo samo da se na odgovornost pozovu vojnici koji su neposredno sudjelovali u tom nedjelu, nego da se istraži i odgovornost vojnih institucija. Konkretno to znači čitav zapovjedni lanac, također i odgovorni na samom vrhu."

Slaba policija, jaka vojska

Ali kako je bilo moguće da takva zapovijest uopće bude izdana? Od kako je Meksiko 2006. objavio rat organiziranom kriminalu, na ulice je izvedeno više od 40 tisuća vojnika kako bi preuzeli zadaće često nepouzdane i potkupljive policije. Ujedinjeni narodi su već odavno kritizirali teške povrede ljudskih prava koje čine meksički vojnici, a nevladine organizacije u Meksiku zvone na uzbunu. Jer Tlatlaya nije usamljen slučaj.

"Slučaj Tlatlaya je simptom koji pokazuje koliko je slaba naša država", objašnjava Ernesto Lopez Portillo iz instituta Insyde. "Uporaba vojske ne jača pravnu državu nego je slabi. Država je uvedena u zamku i ne zna što da čini: policija postaje sve slabija, a vojska širi svoj utjecaj. Tko će na kraju imati kontrolu? Tu smo veoma zabrinuti."

Jedini izlaz je vojnike opet vratiti u vojarne i provesti korjenitu reformu policijskih snaga. Sve to ne donosi mnogo dok uglavnom vlada bezvlađe. Kazna za odgovorne - to bi u slučaju pokolja u Tlatlayi bio barem dobar početak.