Karadžić se sprema za "propagandni rat"

Haški tribunal ima pravo da od svjetskih vlada zahtjeva svu raspoloživu dokumentaciju koja ima direktne veze sa procesom. Međutim, Tribunal nema zadatak da piše istoriju građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, ocjenjuje Kristijan Tomušat (Christian Tomuschat), profesor međunarodnog prava.

Potrebno je razjasniti konkretan slučaj, a branioci Karadžića čine sve da bi usporili proces, smatra profesor Tomušat.

“Branioci su i u prijašnjem procesu koji se vodio protiv Slobodana Miloševića imali sličnu strategiju. Zahtjevali su raznu dokumentaciju od njemačke vlade, a bivši ministri spoljnjih poslova i predsjednik vlade su morali čak i lično da svjedoče.

Na taj način su optuženi htjeli da dobiju na vremenu i da istovremeno predoče opšti opis istorijskih kretanja, koji nisu imali mnogo veze sa tužbom zbog koje se vodio proces.”

“Njemačka ne želi blamirati svoje NATO partnere”

Ministru za pošte i telekomunikacije u tadašnjoj njemačkoj vladi Kristijanu Švarcu-Šilingu (Christian Schwarz-Schilling) nije poznato, kaže, da je 1995. godine bilo službenih isporuka oružja u Bosnu i Hercegovinu. Na snazi je bio embargo za isporuku oružja, kojeg nisu htjele da ukinu Francuska, Rusija i Velika Britanija.

Gospodin Karadžić unosi potpuno pogrešne argumente u tok procesa da bi skrenuo pažnju sa stvarnih činjenica, smatra Švarc-Šiling. To što se njemačka vlada protivi isporuci dokumentacije, on objašnjava na sljedeći način:

“Moguće je da se u njemačkoj dokumentaciji nalaze kompromitujući podaci, na primjer informacija da su Francuska ili Velika Britanija švercale oružje u Bosnu u Hercegovinu, a istovremeno se javno najviše protivile ukidanju embarga na oružje.

Ako njemačka dokumentacija sadrži takve informacije, to bi za naše NATO-saveznike i partnere bila velika sramota.”

Karadžić odugovlači izricanje presude

Nije isključeno da je Karadžić pronašao dokumente koji dokazuju određene transporte oružja. Zato sada pokušava da dokaže da su se u rat u Bosni i Hercegovini aktivno umiješale i zemlje Zapada, smatra Aksel Hagedorn (Axel Hagedorn), advokat 6.000 preživjelih Srebreničana u procesu koji su oni pokrenuli protiv Ujedinjenih Nacija.

“To što se njemačka vlada protivi Karadžićevom zahtjevu o dostavljanju informacija njemačke tajne službe, Karadžiću će i dalje služiti kao održivi dokaz njegove dosadašnje strategije. I dalje će tvrditi da Tribunal ne vodi iskren proces i da ne želi istražiti pravu istinu. S druge strane, takvom strategijom prolongira izricanje konačne presude”, smatra Hagedorn.

I Tilman Cilh (Zülch) iz međunarodnog Društva za ugrožene narode smatra da je u Bosnu i Hercegovinu mogla biti isporučena manja količina oružja, kako bi se na taj način “umirio” pokoji političar u njemačkom parlamentu ili vladi koji se zalagao za ukidanje embarga.

Ako se to i desilo, bilo je to toliko jadno i bijedno, jer iza toga nije stajala niti jedna politička akcija, pa čak ni tadašnja opozicija, kaže Cilh i dodaje: “Karadžić sjedi u zamci, jer su njegovi podređeni nedavno osuđeni za genocid u Srebrenici. Sada će svim silama i sredstvima voditi svoju propagandu.”

Službeni Berlin će uložiti žalbu na odluku Haškog suda koja ga obavezuje da Tribunalu dostavi dokumente koje Radovan Karadžić smatra važnim za svoju odbranu. Slična dokumenta zatražena su i od Francuske, Hrvatske i Irana.

Autorka: Selma Filipović

Odg. ur.: A. Slanjankić