Katastrofa nakon katastrofe
11. septembar 2015
Ovaj dan je duboko ukorijenjen u sjećanju Garya Smileya. To što se dogodilo njega do danas ne ostavlja na miru, kao demon koji se ne da otresti. Bolničar, uposlen u hitnoj pomoći, Gary Smiley je 11. septembra 2001. godine radio prekovremeno kada je prvi avion udario u sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra koji se nekoliko sati nakon toga srušio. Sa kolegama, vatrogascima, policajcima i brojnim volonterima on je spašavao što je više moguće ljudi. "Kada je pogođen drugi toranj, bacio sam se preko jedne žene da je zaštitim. Oboje smo preživjeli", kaže Smiley.
Kasnije je ponovo za dlaku izbjegao smrt. "Kada se srušio sjeverni toranj, bio sam udaljen 75 metara i izbjegao sam smrt jer sam se bacio ispod jednog kamiona", sjeća se on. Satima kasnije su ga izvukli drugi spasioci. Gary Smiley je tog dana izgubio bliske prijatelje i kolege. Morao je gledati kako spasilačke ekipe prelaze preko dijelova ljudskih ostataka kako bi iskopale one koji su još uvijek bili živi.
Patnja nakon katastrofe
Njega, koji je u New Yorku rođen i odrastao, ove slike ne napuštaju. Mjesecima nakon katastrofe počeo je ponovo raditi i prenositi svoje iskustvo na druge. "Morao sam natrag na posao, da bih mogao dalje živjeti," kaže on danas. On je od svoje 19. godine bio bolničar u Hitnoj pomoći. To je za njega bio posao iz snova. Ipak od prije nekoliko godina to više nije išlo. Sa 48 godina otišao je u prijevremenu penziju. Od tada on provodi najveći dio svog vremena kod ljekara. Ima poremećaj ravnoteže, stalne glavobolje, probleme sa bubrezima. Kaže da je njegov imunološki sistem slab, da boluje od depresije, o psihičkom opterećenju šuti. "Sve je noćna mora, tjelesno i duhovno."
Kao i hiljade drugih spasilaca i on je na redovnim specijalističkim analizama. Visoke medicinske troškove do sada je snosila država. Američki Kongres je naime za preživjele u tragediji koja se dogodila 9/11 stavio na raspolaganje sumu od 2,78 milijarde dolara.
Volonteri se osjećaju ostavljeni na cjedilu
Ovaj program ističe koncem 2015. godine. Za Garya Smileya je to katastrofa. "Moje zdravstveno osiguranje neće htjeti platiti troškove lijekova." Isto vrijedi za druge preživjele, poput onih koji su oboljeli od karcinoma i koji moraju platiti "astronomski visoke račune". "Bez pomoći države će tri četvrtine spasilaca, koji su bili angažirani 9/11, prerano umrijeti", kaže on. To su, kako kaže, sve bili ljudi koji su bili spremni dati sve od sebe u danu kada je Amerika bila najviše pogođena u istoriji. "Ne razumijem zbog čega se uopće raspravlja o nastavku pomoći za preživjele", kaže on vidno potresen.
Ono što ovom ocu dvoje djece daje nadu je sljedeće: On nije jedini, koji je suočen sa ovim problemima. Drugi preživjeli su također upućeni na plaćanje pomoći. Oni su udružili snage, održavaju konferencije za medije, pišu pisma kongresmenima i senatorima. Čini se da to ima učinka. Zastupnici iz New Yorka i New Jerseya u međuvremenu također zahtijevaju da financijska pomoć bude nastavljena. Demokratkinja Carolyn Maloney o svemu kaže: "Nije dovoljno samo hvaliti heroizam spasilačkih ekipa, već se za te ljude mora nešto i učiniti."