Poznata njemačka glumica posjetila Bihać
22. januar 2021
Katja Riemann je mogla novogodišnje praznike provesti ugodno i sama pored tv-ekrana. No, poznata njemačka glumica je u septembru protekle godine prilikom posjete grčkog ostrva Lesbos i tamošnjeg izbjegličkog kampa „Moria" upoznala njemačkog humanitarca Serkana Erena, osnivača njemačke humanitarne organizacije STELP e.V.sa sjedištem u Stuttgartu i odlučila da s njim posjeti i kamp „Lipa" u Bosni i Hercegovini. Rieman namjerava uskoro objaviti i knjigu o o onome što je vidjela i doživjela prilikom ovih posjeta. Njeni utisci, u kratkom intervjuu, ekskluzivno za DW.
Gospođo Riemann, kakve dojmove nosite iz svoje posjete Bihaću i kampu „Lipa"?
„Iz svake od ovih svojih posjeta izbjegličkim kampovima učim mnogo o samom mjestu a uz to i upoznajem ljude koji na mene ostavljaju veliki dojam. To je na primjer Zlatan Kovačević, koji je sa svojom NGO- organizacijom SOS Bihać veoma angažovan. On dobija pomoć od organizacije Stelp, tako da smo mi imali priliku da ga pratimo u njegovom radu. Oni na licu mjesta dijele hranu, obuću i odjeću. Zlatan Kovačević pokušava dovesti za „jedan sto različite tamošnje sudionike. U ovom slučaju na zajedničku konferenciju koja se održava "stojećki" u jednom šatoru. Ti sudionici su: razni aktivisti, gradonačelnik, „političko Sarajevo", predstavnike Danskog vijeća za izbjeglice, s kojima nastoji razgovarati o tome kako se bolje može pomoći u ovoj situaciji.
Kamp „Lipa" je izgorio, no dio migranata se vratio nazad, iako tamo nema ničega - ni smještaja, ni grijanja, ni toaleta, ni struje, ni medicinske njege. Bihać je udaljen 26 kilometara ili 6 sati pješačenja. Tamo se situacija malo smiruje, za migrante se obezbjeđuje jelo, da više ne bi tumarali okolo. U okolnim šumama na bosansko-hrvatskoj granici živi oko 2.000 ljudi , koji pokušavaju preživjeti zimu ili iznovo pokušati preći granicu. Bila sam pozitivno iznenađena i laknulo mi je kad sam vidjela koliko je tamo NGO-aktivista, mladih ljudi iz različitih zemalja, i iz Njemačke i Austrije. Tamo su bili i bosanski ljekari i dvije Zlatanove kćerke. Svi su puni energije, uprkos hladnoći, vlažnosti, zimske tmine i pokušavaju unijeti nešto nade i spasa u rješavanje ovog velikog problema".
- Pročitajte i ovo: Nakon „Lipe“ imam noćne more
Šta zahtijevate odnosno šta priželjkujete od političkih aktera, lokalnih, bosanskohercegovačkih te onih iz Evropske unije?
„Možda da se svi sjetimo početka priče. Odakle i zašto ljudi bježe, s kojom intencijom, kojim ciljem , iz kojeg razloga. Jedan posto svjetske populacije je u bijegu. Ne znam da li je to mnogo ili malo. Najviše njih ostaju izbjeglice u sopstvenoj zemlji ili bježe u susjednu. Da li je istina da Evropska unija u eter namjerno širi slike koje bi ih trebale zastrašiti, kao što se to uvijek nanovo tvrdi, to ne želim komentarisati. Humanitarni rad je međutim nešto sasvim konkretno. Tamo gdje migranti u pokušaju bijega iz prevrnutih čamaca bivaju spašeni, gdje jedan 17-godišnji migrant u Bosni dobija medicinsku pomoć od ljekara iz Njemačke, gdje humanitarci tragaju po šumama oko Bihaća da pomognu onima koji polugoli ili polubosi drhte od zime i daju im tu toplu odjeću i obuću. Tu pomaže tzv. civilno društvo, to je ono što je konkretno.
- Pročitajte i ovo: Gdje je otišlo 700.000 eura njemačke pomoći za migrante u BiH?
A ako me pitate šta mi je želja? Želja mi je da nestane potreba za postojanjem ovakvih organizacija. I da prestanimo da vodimo debate o mržnji. Zašto ljudi napuštaju svoju domovinu? Zbog rata, siromaštva, drugih opasnosti, diktatura, zbog toga što nemaju nikakvu perspektivu. Imati hrabrosti krenuti na jedan takav put je jedna stvar, druga je, kad se domognete cilja, da to ne znači da ste dobrodošli. Često tek tad nastupaju novi problemi. Dakle, ukoliko pričamo o željama ja sebi želim da, politički posmatrano, počnemo diskusiju o pravednijoj podjeli kapitala i moći u svijetu."