„Kijev je sigurniji od Sidneja“

„Telefon mi je pun poruka", kaže Jens Desler sa umornim smiješkom. Pišu mu prijatelji i rodbina, pitaju ga kada će napustiti Kijev. Ali, ovom preduzetniku iz Njemačke se nimalo ne žuri.

- pročitajte još:Što bi Ukrajinci učinili u slučaju ruske invazije

Slično je sa većinom stranaca u ukrajinskom glavnom gradu. Vijest da su neke zapadne zemlje povukle osoblje ambasada zvučala je kao da je rat pred vratima. Taj potez je Brisel nazvao „dramatizacijom“, a povlačenje osoblja kritikovao je i zvanični Kijev.

„Obično sa roditeljima pričam jednom mjesečno. Sada se čujemo svaka dva dana“, kaže nam Ken Herbert koji se prije dvije godine doselio u Kijev iz Sidneja. Australijska ambasada takođe je evakuisala osoblje i pozvala Herberta da pita kada će otići. Bio je iznenađen – ne planira da ode.

„Načelno se ovde osjećam sigurnije nego u Australiji“, kaže Herbert za DW. „U Sidneju noću ne idem mračnim uličicama“, priča, dok u Kijevu oko toga ne brine.

„Ne vide se nikakvi vojnici, avioni, ništa što bi mirisalo na rat ili opasnost“, kaže i Jens Desler. Dodaje da ne može da prepozna onu Ukrajinu o kojoj izvještavaju svjetski mediji, a koja samo što nije u ratu. „Ovde sija sunce, ima pice, sušija, svega ima“, kaže Desler.

- pročitajte još:Njemačka traži ulogu posrednika u ukrajinskom sukobu

Otkud takva razlika između poimanja ljudi u Kijevu i međunarodnih medija? Amerikanka Kari Hipko-Oderman, koja se sa porodicom 2018. doselila u Kijev, kaže da Ukrajinci od 2014. žive u teškoj situaciji nakon aneksije Krima i ruske podrške separatistima na istoku zemlje. Drugim riječima – kao da su navikli.

Različite poruke svakog dana

Vlasti šalju protivrječne signale. U jednoj video-poruci je nedavno predsjednik Vladimir Zelenski ocijenio opasnost od konflikta kao malu i pozvao Ukrajince da ostanu mirni i ne kupuju zalihe hrane i potrepština. Dan kasnije je reporteru Vašington posta rekao da će na meti ruske invazije vjerovatno biti Harkov, drugi najveći grad Ukrajine.

Jedan ukrajinski visoki oficir naveo je da će Rusi vjerovatno udariti 20. februara, na dan kad se završavaju Zimske Olimpijske igre u Pekingu. Navodno, jer Rusi neće htjeti da opet ukradu šou Kinezima kao kada je intervencija u Gruziji skrenula pažnju svjetskih medija sa Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine.

A opet, neki bitni saradnici predsjednika Zelenskog su grupisanje ruskih trupa nadomak granice označili političkim blefiranjem. Onda nije čudo da u Ukrajini stručnjaci i laici teško mogu da razumiju kolika je prava opasnost.

Mnogi se okreću medijima i forumima gdje se objašnjava kako se treba pripremiti – za svaki slučaj. Spakovani kofer, keš i prva pomoć uvijek treba da budu na dohvat ruke. Društvene mreže vrve od preporuka da valja imati flašu vodke pri sebi, jer odlično dezinfikuje rane, ili kako se pravi bengalska vatra kojom možete odaslati poziv u pomoć.

Ali daleko od toga da se svi spremaju kao da će sutra rat. „Što više pratite njemačke ili američke vijesti, to se više plašite“, kaže nam Jens Desler. Njegov recept – ne čitajte te vijesti.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.