Ključni gubitnik izbora

Nakon novog izbornog debakla sa svega 20,5 odsto osvojenih glasova na izborima za Bundestag bilo je dobrih razloga da se njemačkoj socijaldemokratiji ne pridaje naročita pažnja. Sa jedne strane izborni neuspjeh je bio samo potvrda trenda dugotrojanog slabljenja o kojem je skoro sve rečeno i napisano. Uostalom bilo je drugih stranaka koje su nakon prebrojavanja glasova bile u centru pažnje.

Recimo, desničarsko populistički AfD, nekada avet, sada sjedi u parlamentu, legitimno izabran. Ili liberali (FDP), briljantni pobjednici sa novim šarmom, nakon četvorogodišnje apstinencije od Bundestaga, u velikoj mjeri nepoznati po sastavu i programu. I AfD i FDP bili su pretplaćeni na dugoročno zanimanje medija.

Čak i Angela Merkel i njena Unija su ostali iznenađujuće diskretno u pozadini aktualnih političkih debata. Sve zbog SPD. Jer on je sada važan zato što je potreban. Zbog unutarstranačkog spora i tvrdoglavog, uvrijeđenog povlačenja u opoziciju, socijaldemokrate trenutno imaju veliku medijsku vrijednost.

Nervozni stranački predstavnici već danima su zapetljani u velikoj protivrječnosti. Kategoričko „ne" velikoj koaliciji sa demohrišćanima zamijenila su razmišljanja o političkim zahtjevima, kao i isticanje „građanske odgovornosti" SPD, kako bi se pomoglo u rješavanju najveće krize vlasti u Njemačkoj od 1949. godine. To izgleda znači da će SPD još jednom biti mali partner u velikoj koaliciji. To je već zaokret! Samo podmladak stranke ne odstupa od svog „ne".

Socijaldemokrate su čak i zanatski zabrljale. Bez potrebe, Martin Šulc, lider stranke u vrijeme socijaldemokratske krize, prije dvije sedmice je donio odluku o odbacivanju novog političkog braka sa Unijom. Uključujući i odbacivanje podrške manjinskoj vladi. „Suludo", komentarisao je jedan od uglednih predstavnika stranke. Spontanim odlukama poput ove sužava se pregovarački prostor. Zaista od tada se oko SPD digla prašina – u stranačkim ograncima kao i u sjedištu stranke u Berlinu.

A problemi su dublji. Napori uspješnih izbornih borbi brzo se zaboravljaju, ali ne i porazi. Članovi stranke su izmoreni, a kase prazne. Još uvijek bole duboke rane njemačke socijaledmokratije, koje je svojom zahtjevnom socijalnom politikom izazvao Gerhard Šreder. Dokazi? Procentualno gledano, AfD ima više radnika među svojim biračima od SPD. A istorijski saveznici, sindikati, jasno su se distancirali od SPD. Ukratko: SPD je sagorio.

Ni u programskom smislu socijaldemokratama ne polazi za rukom da svoje socijalne kompetencije približe ljudima. Sve većem broju građana je potrebno više od jednog posla kako bi prehranili porodice, ali SPD više ne nastupa kao advokat malih ljudi. Socijalna pravda kao predizborna tema bila je dobar izbor, smatraju stručnjaci. Ali sa njom SPD nije uspio da se približi biračima.

Sada se radi o taktici. Nakon propalih pregovora demohrićana, Zelenih i liberala o takozvanoj koaliciji Jamajka, SPD se boji novih izbora kao đavo od krsta. Opravdano. To odavno više nije košmar, već doživljeno iskustvo da bi popularnost socijaldemokrata još više mogla da pada među biračima.

Osiromašeni, bez inspiracije i unutrašnjeg uvjerenja – početno „ne" velikoj koaliciji sada jasno prerasta u „vrlo vjerovatno". Ostaje pitanje, ko će se sljedeći žrtvovati na čelu stranke. Jer, Martin Šulc se, kao što je rekao, protivi ulasku u novi kabinet vlade Angele Merkel. Hoće li protivnik velike koalicije Šulc ostati predsjednik stranke? To bi u najmanju ruku bilo nelogično.

Moguće je da stranka uskoro izabere novog lidera. On bi mogao da se zove slično – Šolc. Hamburški gradonačelnik Olaf Šolc nema problem sa velikom koalicijom, ali ima stranka sa njim: nije naročito omiljen.

Da li Šulc ili Šolc – na kraju će vjerovatno biti formirana treća velika koalicija pod vodstvom Angele Merkel. Biće to savez dva gubitnika. Ali kao što je poznato, nevolja spaja.