Klopka zvana masovni turizam
17. februar 2021
Tom Mardorf je imućan čovjek. On to priznaje bez problema. Tom je među privilegiranim žiteljima Mallorce. Na španjolskom otoku povremeno živi od 1996., posjeduje i dvije kuće. Njegovo stalno mjesto boravišta je ustvari Malta. Ali ovaj njemački poduzetnik, koji trguje prirodnom kozmetikom i dodacima prehrani, voli Mallorcu i često ovamo navrati. No, tijekom posljednjeg posjeta u rujnu, 58-godišnjak je bio šokiran: „Ljetna turistička sezone, koje zapravo nije bi bilo, ostavila je posvuda ružne tragove”, priča on. „Stopa siromaštva raste velikom brzinom.”
Mallorca je u prošloj godini bio prvi otok koji se „otključao”. Ali samo na dva mjeseca. Nakon toga su Baleari bili praktički cijelo vrijeme u lockdownu. Nijednu drugu regiju u Španjolskoj nije tako teško pogodio krah turizma, nijedna druga regija nije doživjela takav pad stope blagostanja kao Mallorca. Na tom otoku otprilike 75% prihoda direktno ili indirektno ima veze s turistima – zbog toga su i troškovi života za "domaće” vrlo visoki. "Nedostaci masovnog turizma sada postaju vidljivi na najbrutalniji mogući način”, tvrdi Mardorf.
Svejedno je vlada Baleara odlučila da lockdown potraje do ožujka. To je ono čuveno „balansiranje” o kojem pričaju i drugi politički čelnici. A cilj je da se ugrozi turističke aktivnosti preko Uskrsa. Stanovnici Mallorce često prosvjeduju protiv restrikcija.
140 milijardi eura EU-pomoći Španjolskoj bi, sudeći po onom što želi premijer Pedro Sánchez, a i Europska komisija, trebalo biti investirano prije svega u industrijske grane koje imaju budućnost. Vlada Baleara je upravo najavila da će utemeljiti jedno novo ministarstvo koje bi se trebalo brinuti oko podjele novca u toj regiji. Na samom vrhu liste prioriteta su visokoškolske ustanove, kultura i poljoprivreda.
Privatne inicijative
S obzirom na dramu koja se odigrava pred njegovim očima, Mardorf ima osjećaj da je Mallorci potrebna i njegova pomoć. On zna baratati s novcem, puno zna o trgovini. Zajedno s jednom katoličkom crkvenom zajednicom u Santa Ponsi otvorio je jednu „banku hrane”. Od privatnih donacija on i (u međuvremenu) 27 volontera kupuju prehrambene namirnice, koje onda dobije 70-tak obitelji na licu mjesta. Većina donatora i volontera su stranci koji žive na otoku.
A nekim od njih uskoro bi također možda mogla biti potrebna pomoć, i upravo zbog toga imaju osjećaj da sad moraju pomoći drugima. Među njima je i Paul Cameron. On nam priča da situacija nije baš takva da po plaži bauljaju prosjaci koji onda zauzimaju prazne hotele – ali ipak napominje da se radi o „puzajućem siromaštvu, siromaštvu koje pogađa konobare i zaposlenike hotela, ali i arhitekte i odvjetnike. U Palmi vidimo sve više ljudi koji žive na ulici, u šatorima”, priča ovaj Britanac. On na otoku živi sa suprugom i troje male djece, uspiju nekako pregurati – zahvaljujući ušteđevini.
40-godišnjak inače radi u jednom restoranu. A koliko je situacija dramatična, to vrlo dobro zna i Bart Mooij, 55-godišnji vlasnik jednog restorana. On je „nagomilao” već 23.000 eura dugova. I žali se da još uvijek nije dobio financijsku pomoć koju je obećala država: „Dobio sam možda oko 2.000 eura direktne pomoći. To je drama.” Raste i stopa nezadovoljstva radom vlade Baleara.
Ovisnost o masovnom turizmu
Glavni problem Mallorce treba potražiti u prošlosti. Španjolski diktator Franco svoju je zemlju u 70-im godinama prošlog stoljeća pretvorio u turistički raj za imućnije sjeverne Europljane, a Mallorca je postala destinacija masovnog turizma s party-kvartovima poput „Ballermanna” ili velikim hotelima na plaži, što doprinosi zagađenju mora.
Mallorca je dugo vremena bila doslovce stroj za tiskanje novca zahvaljujući kojem su starosjedioci postajali sve bogatiji. Profitirali su i stranci, koji su u 80-im i 90-i godinama prošlog stoljeća počeli otvarati restorane, hotele, liječničke ordinacije, odvjetničke urede ili agencije za posredovanje u trgovini nekretninama. Novcem iz EU-fondova su izgrađene prometnice, mostovi, željeznička infrastruktura i aerodromi.
I onda je došao Brexit, turistički koncern Thomas Cook je propao, a sad i pandemija. Siromaštvo u Santa Ponsi nije vidljivo na prvi pogled, to je ipak jedan od turističkih magneta na bogatom jugozapadu otoka. „Samo ovdje, u regiji Calvia, ima 60.000 hotelskih kreveta", priča Mardorf. Oko 1.500 domaćinstava trenutno prima socijalnu pomoć.
Sve je veći jaz između imućnih stranaca i domaćih žitelja. Brojni Skandinavci, Britanci, Amerikanci i Nijemci u svojim luksuznim stanovima i kućama ne vide puno toga siromaštva. Većina vlasnika kuća za odmor uopće ne govori španjolski, a nisu ni integrirani u život u lokalnoj zajednici. Klasični paralelni svjetovi.
Profitirati od krize
Ima naravno i onih koji su profitirali od krize. Među njima su agenti za prodaju nekretnina, ljudi koji sad posreduju između stranih investitora i hotela na Mallorci kojima prijeti stečaj. Cijene opadaju u segmentu jeftinijih i srednje skupih nekretnina, zato što se prodaje brojne hotele i restorane – iz jednostavnog razloga: ne može se više vraćati kredite.
Od toga je profitirao i Fabian Dudek, utemeljitelj tvrtke Glassdollar, on se sa svojom firmom prošle jeseni preselio na Mallorcu – „zato što se lockdown može lakše podnijeti na moru, a otok je trenutno pristupačan.” Na svom imanju živi praktički izoliran. Volonter iz „banke hrane”, Britanac Cameron, bijedu vidi svaki dan: „35 posto ljudi koji čekaju u redu za pomoć, po prvi put u životu se nalaze u takvoj situaciji. Muče ih ogromni strahovi, a budućnost je jako nesigurna.” On svejedno kaže da bi se u Veliku Britaniju vrati samo ako baš bude morao. „Mallorca je zapravo sigurno mjesto za našu djecu”, dodaje on. „Ovdje mogu odrasti daleko od droga i socijalnih konflikata.” To je tako bilo do sada. Ali ova će kriza promijeniti otok, siguran je i Nizozemac Mooij. Ali ni on ne želi otići: „Moja djeca žive ovdje, ovdje smo investirali.”