Koliko su stabilne demokratske zemlje?
15. septembar 2019
Britanski premijer Boris Johnson šalje parlament na prinudnu pauzu, u Njemačkoj raste zabrinutost zbog jačanja populističke AfD , a u Rusiji je došlo do masovnih demonstracija jer opozicionim kandidatima nije bilo dozvoljeno da se kandiduju na izborima za gradske parlamente.
Zemlje parlamentarne demokratije su širom svijeta pod pritiskom. To pokazuje i Index demokratije, koji je objavio britanski institut "Economist Intelligence Unit" (EIU), početkom godine. U izvještaju piše da manje od pet posto svjetskog stanovništva živi u 20 zemalja, koje su prema ocjenama Indexa, „zemlje prave i potpune demokratije".
"Kada vlade ne vode politiku kakvu traže birači i kada birači izgube povjerenje u demokratiju - onda nastaje problem", naglašava Fiona Mackie iz EIU.
To nije odraz društva
U mnogim zemljama tradicionalne političke partije sve više gube podršku stanovništva. Useljenici i uglavnom mladi ispod 18 godina nemaju pravo glasanja i nisu zastupljeni u parlamentima.
"Ako pogledamo ko sjedi u parlamentima, slobodno možemo reći da vlada velika neravnoteža. Uglavnom su to akademici ili ljudi koji sebi mogu priuštiti politički angažman", smatra Norma Tiedemann, doktorantkinja na Univerzitetu u Kasselu.
To nije samo evropski fenomen. Ni u jednoj potpuno ili djelimično demokratskoj zemlji parlamenti nisu ogledalo društva. A to opet ima uticaja na odluke koje donose vlade i parlamenti, kaže Norma Tiedemann. "Predstavnici naroda često donose odluke koje nisu u interesu cijelog naroda ili koje nisu u interesu srednjih i najnižih slojeva društva."
Mnogi građani sa pravom glasa ne izlaze na izbore kada imaju utisak da njihov glas neće pridonijeti promjenama kakve priželjkuju. Tako je odaziv na izbore za gradski parlament Moskve bio manji od 22 posto.
Na izborima u Brandenburgu i Saksoniji izlaznost je bila veća od 60 posto. To što je AfD postala druga po redu politička snaga u parlamentima ove dvije pokrajine, eksperti tumače znakom protesta. Pri tome "većina studija pokazuje da ljudi sa manjom zaradom i manjim stepenom obrazovanja rjeđe izlaze na izbore", kaže politologinja Tiedemann.
Ko smije glasati?
U većini zemalja birači sa pravom glasa moraju biti starosne dobi od 18 ili od 20 godina pa naviše. U Brazilu, Ekvadoru, Nikaragvi, Argentini i Kubi pravo glasa imaju mladi koji napune 16 godina pa nadalje, na Sejšelima, Istočnom Timoru i Sudanu od 17 godina. Postoje i posebne odredbe. Tako u Srbiji i Crnoj Gori mladi od 16 godina mogu da glasaju ukoliko rade, a u Indoneziji važi pravo glasa za sve koji su sklopili brak.
U većini zemalja useljenici nemaju pravo glasa, ukoliko nemaju državljanstvo te zemlje. Izuzetak predstavljaju Čile, Urugvaj, Novi Zeland i Malavi. Tu useljenici sa stalnim boravkom i ako nemaju pasoš tih zemalja smiju glasati na izborima.
U Njemačkoj pravo glasa imaju građani od svoje 18. godine. U saveznim zemljama na komunalnim i pokrajinskim izborima smiiju glasati mladi već sa napunjenih 16 godina.
Građani EU smiju učestvovati na komunalnim i evropskim izborima u Njemačkoj. Oni koji nisu građani EU ili nemaju njemačko državljanstvo, a takvih je 8 miliona, nemaju pravo da izađu na glasanje.
Pravo glasa za žene
Otkako je Saudijska Arabija kao posljednja zemlja na svijetu uvela pravo glasanja za žene 2015. godine, okončana je stogodišnja borba žena za pravo glasa. Pa ipak je broj žena u parlamentima puno manji nego broj muškaraca. Već brojka od 20 posto zastupnica slovi kao uspjeh.
Uprkos svemu, "postojeće demokratske institucije imaju enorman emancipatorski karakter, koji se svaki dan iznova mora braniti", smatra Tiedemann i dodaje: "Tu se ne radi samo o ravnopravnosti već i o kolektivnom samoodređenju, po kojem se mi kao društvo racionalno organizujemo i upravljamo našim zajedničkim životom."
8 od 10 Nijemaca, prema jednoj aktuelnoj studiji, smatra demokratiju najboljim oblikom vladavine. Međutim u toj istoj anketi 4 od 10 Nijemaca nije zadovoljno provedbom demokratije. Najviše se žale što nema puno prostora za suodlučivanje.
Međutim, u globaliziranom svijetu sve više odluka donose ne parlamenti, već preduzeća i koncerni. Radi se o odlukama koje su usmjerene na privatizaciju, profit i konkurenciju. "Demokratija, kakvu imamo, obećava stvari koje ne može ispuniti, jer je njena oblast djelovanja enormno sužena", kaže naša sagovornica.
Novi demokratski pokreti
Norma Tiedemann, politologinja sa Univerzitetu u Kasselu međutim smatra da za demokratiju ipak ima nade. Tema njene doktorske disertacije „Novi municipalizam – demokratski otpor lokalnih nivoa vlasti protiv autoritarne državnosti" pokazuje da postoje novi putevi za jačanje demokratije angažmanom građana.
"Nakon masovnih protesta protiv kriznog menadžmenta u Španiji, ljudi su se ujedinili i vratili na tradicionalne oblike organizacije života na lokalnom nivou i počeli ih uspješno primjenjivati", kaže ova politologinja.
Tako u Hrvatskoj, ističe Tiedemann, postoji inicijativa za osnivanje etičkog Kreditnog instituta, koji će odlučivati koji lokalni projekti trebaju biti podržani prilikom, primjerice, osnivanja firmi. "Mislim da je najvažnije da ljudi organizuju svoju svakodnevicu i da pokušaju živjeti demokratiju svaki dan".
Fiona Mackie iz EIU potvrđuje da politički angažman građana širom svijeta svakim danom sve više raste i to je jedan od rijetkih pozitivnih trendova ovogodišnjeg Indexa demokratije u svijetu. Pri tome, zaključuje Fiona Mackie, "ne radi se samo o učešću na izborima, već i o tome da kod ljudi postoji interes za politiku i politički angažman i da oni politiku i demokratiju shvate ozbiljno".