Kome pripada Nil?

Svijeće, generatori i strpljenje – mnogi Etiopljani su dobro pripremljeni za česte nestanke struje u Adis Abebi. To je lijepo mogao da vidi i egipatski predsjednik Abdel Fatah al Sisi kada je, tokom njegove posjete, električna energija nestala na više sati. Bila je to zgodna poruka koliko bi etiopskoj metropoli značila struja indukovana „Velikom etiopskom renesansnom branom“ (GERD), kako se zove megalomanski projekat na gornjem toku Plavog Nila. Odnosi dvije države su zbog te brane već godinama ledeni jer i snabdijevanje Egipta vodom u mnogome zavisi od moćne rijeke. Al Sisijev prethodnik Mohamed Mursi čak je prikriveno prijetio ratom.

Kamen spoticanja

Vlada u Adis Abebi već nekoliko godina užurbano radi na najvećem hidroenergetskom projektu Afrike, uz samu granicu sa Sudanom. Etiopija je sa 90 miliona stanovnika druga najmnogoljudnija zemlja kontinenta (poslije Nigerije) i njena potreba za energijom je ogromna. Rješenje vide u izgradnji niza brana na Plavom Nilu. Srce tog poduhvata je pomenuti GERD, projekat vrijedan više od tri milijarde evra čija će hidrocentrala moći da daje 6.000 megavata električne energije što odgovara snazi pet nuklearnih elektrana. Time bi Etiopija u mnogome smanjila zavisnost od uvoza sirove nafte, ojačala privredu i ne samo to: oko 2.000 megavata moglo bi da se izvozi u susjedne zemlje, među njima i Egipat. Prvi ugovori već su potpisani.

U dolini Nila živi oko 160 miliona ljudi i bez te rijeke Egipat bi bio klasična pustinjska država. Stoga se u Kairu plaše da će vještačke brane u Etiopiji ostaviti seljake u Egiptu praktično na suvom – a na to ih opominje iskustvo sa branom Asuan iz 1971. Već dugo se Egipat i Sudan pozivaju na kolonijalne ugovore iz 1929. i 1959. prema kojima te dvije zemlje imaju pravo na 90 odsto vodene mase Plavog i Belog Nila kao i pravo veta na sve građevinske projekte na tim rijekama.

Nakon višegodišnje svađe, tri zainteresovane zemlje su se 23. marta principijelno saglasile. Predsjednik Egipta Al Sisi i njegov etiopski kolega Hajlemarjam Desalen potpisali su sporazum u sudanskom Kartumu uz posredovanje tamošnjeg šefa države Omara al Bašira. Sporazum o gradnji brane predstavljen je srdačno, uz prijateljske riječi kakve su, posebno u Egiptu, postale rijetkost kada je u pitanju Etiopija. Jer nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka i muslimansko bratstvo i vojna hunta poslovično su zveckali oružjem u pravcu Adis Abebe – to je bio zgodan manevar da se skrene pažnja od domaćih problema.

Tehnički prevod

Sporazum je veliki korak ka konačnom dogovoru o podjeli vode Nila, kaže Abel Abate Demisi iz Instituta za mir i razvoj u Adis Abebi: „Najveći problem je uklonjen, naime nepovjerenje između Egipta i Etiopije“, smatra ovaj analitičar. „Sporazum će svakako poboljšati odnose triju zemalja i to ne samo na polju privrede i vodosnabdevanja već i kada se radi o bezbjednosti i regionalnoj integraciji.“ Odnosi su bili ledeni i u vrijeme Mubaraka koji je 1995. preživio atentat u Adis Abebi. Sadašnji predsjednik Al Sisi je svakako zainteresovan za bolje odnose sa Etiopijom u kojoj je sjedište Afričke unije, organizacije koja može pomoći Egiptu u situaciji kada je okružen nestabilnim susjedima poput Libije.

Ipak, ekspertkinja za vodosnabdijevanje Ravia Tavfik sa kairskog univerziteta je skeptična. „Dok ne budu obavljene tehničke studije neće biti potpisani obavezujući sporazumi“, kaže ona. Dodaje da je Etiopija srljala u gradnju ne čekajući na stručna mišljenja. Sada je glavni zadatak da se dobre namjere, koje su predsjednici izrazili, prevedu u tehničke detalje i to ne samo za branu GERD već za sve buduće poduhvate na Nilu. „Tek ćemo tako vidjeti da li od dogovora profitira svako ili samo Etiopija i to na štetu drugih – prije svega Egipta“, dodaje Tavfik u razgovoru za DW.

Divovska brana trebalo bi da krene sa radom 2017. godine. Sudansko ministarstvo energetike i vodoprivrede naziva branu „blagoslovom za Etiopiju i dobiti za ostale“. I Sudanci, naime, planiraju svoje hidrocentrale na Nilu.