Putin i Staljinova sjena

Predsjednik Vladimir Putin je na mjestu, udaljenom 40 minuta pješke od Crvenog trga, otvorio spomenik žrtvama Staljinističkog terora i političke represije pod nazivom „Zid tuge". To se treba priznati. Do sada se Putin u vezi Staljina izjašnjavao kontradiktorno. On je ovog diktatora, rođenog u srcu Gruzije, nekada nazivao "sposobnim vođom”. Još u septembru je odobrio da se ispred Vojno-istorijskog muzeja u Moskvi postavi Staljinova bista. Sada, šef Kremlja bez ikakvih objašnjenja osuđuje zločine počinjene u Staljinovo doba: milioni nedužnih su ubijeni, zatvoreni i prognani u Sibir.

Svojim riječima ruski predsjednik se distancirao od Staljina. Za to je, istina, krajnje vrijeme. Sramna djela počinjena od strane Staljina, Lenjina i njihovih epigona (sljedbenika) ne treba uljepšavati niti im to praštati. Međutim, Putinove riječi mnogo bi više značile kada bi bile u skladu sa njegovim djelima. Jer, ne može se u isto vrijeme oplakivati žrtve političkog nasilja i proganjati opoziciju odnosno kontrolisati medije. Putinova dilema je sljedeća: Kako se konfrontirati sa tragičnom istorijom svoje zemlje, bez da se ugrozi vlastita moć – i to samo nekoliko mjeseci mjeseci prije predsjedničkih izbora?

Kada je bio u nedoumici (in dubio pro reo), uvijek se odlučivao za očuvanje moći. Njegova mantra je stabilnost. Duboko je ukorijenjen u milje sigurnosnih snaga. Raspad Sovjetskog Saveza, zemlje koja je u njegovim očima bila funkcionalna država, doživio je kao katastrofu a nerede 90-ih godina kao ponižavanje Rusije. Šefu Kremlja je posebno važno da spriječi da se ponovi novija istorija. Zločini Staljina ili Lenjina čine mu se veoma daleki, oni ga se ne dotiču. To je za njega tema kojom trebaju da se bave istoričari ili borci za ljudska prava.

I pored sve opravdane prema Putinu, dobro je što je on otkrio ovaj spomenik - "Zid tuge” i predao ga javnosti. Možda će ovo uoči godišnjice tzv. "Oktobarske revolucije” izazvati nove diskusije o tome kako se treba odnositi prema vlastitoj istoriji. Ogledalo budućnosti može biti prošlost. Ali, i ne mora.