Komunizam - "otvorena rana istorije"

DW: Trenutno u Bugarskoj promovišete svoj novi roman „Moć i otpor" koji se bavi komunističkom prošlošću zemlje. Da li je ta tema još aktuelna u Bugarskoj? Da li ta prošlost još utiče na događaje u državi?

Ilija Trojanov: Tema nije aktuelna samo u Bugarskoj; to je odlučujuća tema za sve zemlje bivšeg Istočnog bloka. Posljednjih godina provodimo mnogo vremena diskutujući o ruskoj politici. A ruski režim, sve što se dešava u toj zemlji, u direkntoj je vezi sa komunističkom prošlošću i takozvanim vremenom tranzicije. Kada razgovaram sa kolegama, bilo da su iz Poljske ili Mađarske, konstatujemo da imamo nevjerovatno mnogo zajedničkog i da je ta otvorena rana jedna od glavnih karakteristika našeg društva.

Pominjete Poljsku i Mađarsku. Da li osjetna renacionalizacija politike u postkomunističkim zemljama kao što su Poljska i Mađarska ima veze sa komunističkom prošlošću?

Renacionalizacija je gotovo eufemizam. Moramo razumjeti da postoji odstupanje od napretka civilnog društva i demokratskog razvoja. To je tako kada narodu nije jasno kakva su bila pustošenja i uništavanja za vrijeme diktature. Kada se zamute činjenice o prošlim diktaturama, onda je lako skliznuti u novu diktaturu. Smatram da nam tu kompasi tipa „Istok-Zapad" ili „lijevo-desno" ne pomažu. Pitanje koje je važno jeste kakav je udio naroda u demokratiji, koliko je u narodu izražen instinkt slobode ili društvene pravde i koliko je prisutan duh podaništva i apatije.

Znači smatrate da bipolarni kompas više ne funkcioniše?

Kada ste i sami publicista, postaje vam jasno da je to razmišljanje u dihotomijama sve prisutnije. Ali, ako uopšte vjerujemo u nešto kao što je sloboda izražavanja mišljenja, onda moramo vjerovati i u pluralizam i dieferenciranu argumentaciju. I kada vidite da oni koji dominiraju u javnom mnjenju operišu najjednostavnijim dihotomijama, onda je javno mnjenje ugroženo kao diskurzivno demokratsko mjesto.

Kakvu ulogu imaju zapadni mediji – pa i DW – u toj situaciji koja je krizna za Evropu? U Bugarskoj, na primjer, zemlji u kojoj postoji polje napetosti između EU i NATO sa jedne, i Rusije i Turske sa druge strane?

Ono što nam je potrebno, potrebnije nego ikad, jesu forumi, javna mjesta diskursa. Kada razgovaram sa kolegama iz drugih zemalja, sve češće čujem da postoji direktna ili indirektna cenzura, koja ograničava mogućnost oblikovanja i uopšte dolaženja do riječi. U tim zemljama su mnoge teme tabu. Na primjer, u Rusiji je komunistička prošlost kompletno tabuizirana, tamo sada imamo renesansu nacionalnih figura kao što je Staljin. Ni u Turskoj uopšte ne postoji kritičko suočavanje sa sopstvenom imperijalnom istorijom. To je nešto što se vidi iz bugarskog ugla. Nedavno je Erdogan objavio kartu „velike Turske" koja ne obuhvata samo Mosul, već i velike dijelove Evrope. To su sve projekcije i nacionalističke ambicije, koje zavise od istorijskog pristupa stvarima. A pošto u tim zemljama postoji državno ustoličen diskurs, mediji iz drugih zemalja mogu da ga podriju.

Ilija Trojanov (51) je njemački pisac bugarskog porijekla. Njegova porodica je 1971. pobjegla iz Bugarske u Njemačku i tu dobila politički azil. Svjetski poznat je Trojanov postao 2006. romanom „Sakupljač svjetova."