Konačno, ponovo na šišanje!
30. april 2020„Sevil, da li ste ponovo otvorili?" – pita žena s vrata salona. Kosa joj je vezana u rep, a nokti – ne baš svježe lakirani. „Tek sljedeće nedjelje. Ali već je sve rezervisano do polovine maja", odgovara Sevil Bulut i sa žaljenjem sliježe ramenima.
Umjesto češlja i makaza, 58-godišnja frizerka iz Berlina drži u ruci metar na rasklapanje i mršti se zbog „nereda" u svom salonu. Šest frizerskih stolica, četvoro crnih kolica s četkicama, češljevima, uvijačima i štipaljkama za kosu, klupa sa mekim jastucima gdje su kupci mogli da čekaju na red, britvice, glave od stiropora sa perikama... Gotovo ništa nije na svom uobičajenom mestu.
Zakazivanje – od sedam ujutru
Prije nego što se salon otvori 4. maja, sve mora biti preuređeno i reorganizovano. „Manikir i pediker i dalje je zabranjeno raditi, žao mi je", kaže Sevil, a plavuša sa vrata razočarano odlazi.
„Navala je ogromna", kaže njena kćerka i suvlasnica radnje Dilara Akbaj. Nakon što se saznalo da je salonima nakon šest nedjelja dozvoljeno da ponovo rade, telefon ne prestaje da zvoni. „Uključili smo da se pozivi prosljeđuju na naš kućni broj. Zovu nas od u sedam ujutro, pa sve do ponoći." Zahtjeva za zakazivanje termina bilo je i putem Fejsbuka i Instagrama.
Njih dvije su presrećne zbog toga. Jer, Sevil naviru suze kad pomisli na 23. mart – dan kada je više od 80.000 frizerskih salona u Njemačkoj moralo da se zatvori. „Nemam finansijskih rezervi", kaže frizerka. Zaposlene je morala da prijavi na državnu pomoć – takozvano skraćeno radno vrijeme.
Preživeti uz državnu pomoć
Preduzetnice su dobile 5.000 evra direktne finansijske pomoći od vlade grada-pokrajine Berlina i još 9.000 evra od savezne njemačke vlade. U kampanji za pomoć lokalnim radnjama, stalne mušterije kupile su vaučere u vrijednosti od 1.600 evra, koji će biti odrađeni nakon ponovnog otvaranja.
„Bez tog novca ne bih znala kako da platim najamninu za salon. Nedavno je povećana na 11,50 evra po kvadratu", kaže Sevil. Ona ima problema i kod kuće: njen suprug ne radi do septembra i dobija naknadu za skraćeno radno vrijeme.
Ponovno otvaranje proizvelo je i dodatne troškove: moraju se kupiti dodatni frizerski ogrtači, peškiri, dezinfekciona sredstva, sapun, sredstva za čišćenje i pranje, jednokratne rukavice i krpe.
Novi higijenski propisi su strogi: maske su obavezne za zaposlene i mušterije, mušterijama je zabranjeno čekanje u salonu i korišćenje toaleta, nema više časopisa i pića.
Pranje kose je sada obavezno u salonu. „Mama, je l' moram da perem i prije farbanja pramenova", pita 23-godišnja Dilara. Farba se, objašnjava, loše prima na svježe opranu kosu. „Uvijek operi, dušo", odgovora mama. Dilara je gleda pomalo frustrirano.
Visoki troškovi za higijenu
Sav materijal za rad mora detaljnije da se očisti poslije svake mušterije. „Ranije smo četke uveče stavljali u vodu sa sapunom, ali to više nije dovoljno", objašnjava Sevil. Za 80 evra kupila je sterilizator u kojem se četke za nekoliko minuta dezinfikuju UV-zracima. Makaze i dijelovi aparata za brijanje idu u uređaj koji ih čisti ultrazvukom.
Do sada su je te ekstra nabavke koštale 500 evra. „Ogrtači za jednokratnu upotrebu su rasprodati", uzdiše Sevil, dok prelistava debeli katalog frizerskog pribora. Nedavno je u apoteci vidjela jeftina dezinfekciona sredstva i htjela je odmah da kupi šest flaša. Ali prodaja je ograničena i mogla je da kupi samo tri.
Problem sa distancom
Sevil je posebno zabrinuta zbog pravila o udaljenost od najmanje metari po. To ne važi za mušteriju koja se frizira, jer to tehnički nije izvodljivo– ali generalno važi za mušterije i frizere. Njen salon od 80 kvadratnih metara je zato podijeljen na zone – crno-žutom prugastom trakom zalijepljenom na podu.
Salon ima šest mjesta za friziranje. Ako bi svako mjesto moralo da ima sigurnosni prečnik od metar i po, dva mjesta moraju da budu blokirana. Ali zapravo svakoj frizerki trebaju dva mjesta da bi mogla paralelno da usluži mušterije. „Sad u stvari više ne mogu da nudim trajne, jer te mušterije satima blokiraju mjesto", kaže Sevil.
U salonu postoje dva mjesta za pranje kose, jedno pored drugog. Ne mogu se pomjerati zbog priključka za vodu. Kako se pridržavati pravila o distanci? „Razmišljala sam o pregradi od pleksiglasa, ali ne znam da li je to dovoljno", pita se Sevil. Posljednjih dana je više puta pokušavala da telefonom dobije informacije od udruženja frizera, ali stalno je bilo zauzeto.
Nove cene
I kada budu spremile salon za otvaranje, Sevil i Dilara će morati da se bace na računanje. Ubuduće će moći da opslužuju manje mušterija, a moraće da odvoje više vremena za higijenske mjere.
Pranje, šišanje, feniranje – klasična posjeta salonu – do sada je to za žene koštalo od 39,50 do 47,50 evra, u zavisnosti od dužine kose. Za muškarce je suvo šišanje po cijeni od 21 evro potpuno ukinuto. Pranje i šišanje bilo je 28 evra. „Definitivno ćemo ubuduće morati da uzimamo po 30 evra", kaže Sevil.
Da li će kupci tolerisati poskupljenja? „U početku se neće buniti i biće srećni što će poslije šest nedjelja moći da budu usluženi", kaže Sevil. „Ali kad se sve ovo malo smiri, reći će mi: 'E pa Sevil, baš si morala sad podići cijene'."