Koncert za gubitnike

Nikad na jednom mjestu nisam osjetio toliko pozitivne energije, toliko nade da ćemo zaustaviti probuđeni užas, toliko vjere da će obična, topla ljudskost i bliskost nadjačati zlo. U olimpijsku dvoranu Zetra i ispred Zetre slilo se desetine hiljada mahom mladih ljudi ne samo iz Sarajevo nego iz svih gradova Bosne i Hercegovine i ne samo iz nje: mada je bivša nam zemlja bila već zahvaćena ratom, moglo se još kretati velikim njenim dijelom, pa je posjetilaca bilo odasvud. "Biti ovdje znači biti na pravoj strani", bio je slogan koji se te večeri mogao čuti.

Znalo se da će na koncertu nastupiti najpopularniji pjevači i ansambli iz Sarajeva i mnogi gosti, ali uživati u njihovim hitovima ovog puta nije bio glavni motiv enormne posjete. Sve koji su došli ujedinjavala je jedna misao i jedno osjećanje: stop ratu, mržnji i ubijanju. Zato je to bio koncert u kojem nije bilo podjele na publiku i izvođače, nego su učesnici bili svi, kako redakcija Yutela, kojoj sam pripadao i koja je inicirala pokret za mir, tako pjevači i njihovi sastavi, glumci, pjesnici, karikaturisti, grupa rudara i podjednako svi oni koji su uspjeli da uđu u Zetru ili budu ispred nje, noseći zastave i transparente sa porukama mira.

Sve nas je ujedinila ta čudesno jaka i pozitivna energija vjere da ćemo izići kao pobjednici u mirovnom pohodu protiv rata. Ispunjeni istom energijom došli su iz Makedonije oni koji su tražili mir, među njima i već tada bivši političar, Vasil Tupurkovski, iz Crne Gore mladići iz Studenstke lige za mir, jedan bend iz Kragujevca, dopisnici Yutela iz Srbije, Hrvatske i Slovenije, cijela redakcija je dovodila goste, predstavljala izvođače, govorili smo svi odreda i iskazivali opšte raspoloženje kratkim, aforističnim obraćanjima. Govorio sam i sâm i izveo sam na pozornicu Radeta Šerbedžiju koji je pozdravljen ovacijama. Sjećam se odrecitovao je jednu pjesmu Tina Ujevića koja je saslušana sa istom pažnjom i prihvatanjem kao i pjesme najpopularnijih sarajevskih pjevača, među kojima je bio Merlin, Hari Mata Hari, Goran Bregović i Haris Džinović koji su zajedno otpjevali narodnu pjesmu "Zvjezda tjera mjeseca". Bili su tu i ansambli "Crvena jabuka" i "Plavi orkestar", mislim da su učestvovali i Indexi i Davorin Popović. Među gostima bio je i Bajaga, EKV.

"Samo u ljubav vjerujem"

Za to vrijeme oni koji su htjeli rat, snovali su nešto drugo u svojim jazbinama, prekrajali mape i povlačili crte tu između nas ujedinjenih u tome da su zlo i mržnja uzaludni i da ne mogu postići ništa pred snagom i energijom dobra i zajedništva.

Svi smo osjećali izvjestan trijumf: pobijedili smo, nadjačala je ideja mira, na kraju kao i na početku koncerta razlegla se pjesma koju smo nazvali himnom Yutela za mir "Samo u ljubav vjerujem". Sjećam se: na pozornicu su izišli svi pjevači i zajedno s publikom otpjevali tu pjesmu, i zbog toga mi i danas trgnu suze na oči. I sam sam bio s izvođačima i publikom, i s kolegama i koleginicama Gordanom Sušom, Nedimom Lončarevićem, Milanom Trivićem, Jasminom Teodosijević, Vanjom Vardijan, Ivicom Puljićem i, naravno, Zekerijahom Smajićem i Goranom Milićem, i pjevali smo kako smo znali i umjeli ili barem izgovarali stihove pjesme: Još ima nade. Ljubav je nebo. Ljubav je more. Ljudi se vole. Samo u ljubav vjerujem… U tim riječima stočila se sva pozitivna energija te večeri, sva energija zablude, mogao bih danas da kažem.

Osam mjeseci poslije toga po Sarajevu su padale granate, pale su i na Zetru i srušile je. Užasno je koliko je onih koji su došli u Zetru da dignu svoj glas za mir a protiv rata i koji su u sljedeće četiri godine poginuli, koliko nas je danas razvijano po svijetu. Kad pomislim na to stegne mi se oko srca i shvatam da smo svi koji smo bili u Zetri te julske večeri bili gubitnici. Nadvladala nas je ideja rata, mržnje i ubijanja, i ta ideja nije nestala do dana današnjeg. Međutim, kada bi se opet desilo tako nešto kao što je bio "Yutel za mir", svom snagom bih učestvovao u tome i ponovo bih vjerovao da nade još ima, da se ljudi vole i da samo ljubav ima smisla, u te riječi koje je i tada sadržavala naša himna.

Htio bih i da podsjetim da je koncert u Zetri bio najveći skup pokreta Yutel za mir, ali da je takvih skupova, koncerata i manifestacija koje su nosile to ime bilo još u desetinama gradova. Ja sam govorio, prisjećam se, u Zenici, Banja Luci pred 50 000 prisutnih, ako se dobro sjećam i u Jajcu i na kraju u Prijedoru, kad smo već zašli u 1992., čini mi se jedva mjesec dana prije nego što će početi rat u Bosni i Hercegovini. U Prijedoru sam govorio zajedno sa doktorom Esom Sadikovićem, mirovnim entuzijastom, vedrim, duhovitim, neuništivo optimističnim čovjekom. Ubijen je nekoliko mjeseci poslije skupa "Yutel za mir" u Prijedoru. I njegova smrt je potvrdila da je koncert za mir prije 25 godina bio koncert gubitnika za gubitnike.