Kosovska vojska u raljama politike

Kadri Veselji bi se vjerovatno radovao da je na Kosovu tako neprikosnoven kakvim ga smatraju beogradski tabloidi. Bivši kontraobaveštajac UČK, rodom iz Brabonjića, proglašen je ni manje ni više nego „gospodarem Kosova". Taj „gospodar" od srijede boravi u Sjedinjenim Državama kao predsjednik parlamenta i čovek koji je od Hašima Tačija, nekadašnjeg miljenika Vašingtona, preoteo Demokratsku partiju Kosova.

Veselji će, kako prenosi prištinski list Koha ditore, stići i do Pentagona, Stejt dipartmenta i Bijele kuće, ali ne kako bi dobio podršku za formiranje vojske Kosova – tu podršku, naime, odavno ima. „Cilj posjete su koordinacije s američkim partnerima pred formiranje vojske, te pomoć SAD za povećanje vojnih kapaciteta", rekao je neimenovani izvor.

Zaobilaženje Srpske liste

Kako je ranije pisao DW, potvrđeno je da će u petak naredne sedmice (14. decembar) u kosovskom Parlamentu biti konačno izmenjena tri zakona tako da stvore prostor za formiranje „vojske Kosova". Začkoljica je u tome što se vojska neće zvati vojskom već i dalje „Kosovske snage bezbednosti" (KSB) što je naziv koji se spominje u Ustavu.

Tako se obezbjeđuje da Ustav ostane nepromjenjen jer njegova bi izmjena tražila podršku srpskih predstavnika u parlamentu. Predstavnici Srpske liste, ispostave Srpske napredne stranke na Kosovu, i dalje obezbeđuju većinu vladi Ramuša Haradinaja premda tobože u radu vlade ne učestvuju. No do sada su više puta isticali da neće glasati ni za šta, što aktuelne bezbjednosne snage pomijera u pravcu prave armije.

No Srpsku listu sada niko ništa i ne pita – predstavnici svih ostalih stranaka u parlamentu će, prema najavama, glasati za promjene zakona.

Da li je korak ka formiranju vojske pametan potez ili ne – to ne zavisi od podrške Srpske liste, kaže za DW kosovski politikolog Špetim Gaši, potpredsjednik Savjeta za inkluzivno upravljanje. „Ako NATO, SAD i glavne članice EU ovo podrže, onda je potez adekvatan. Ali ako se radi bez blagoslova ovih igrača, onda potez nije dobar i vjerovatno će propasti."

Gaši podsjeća da je promjena paketa zakona bila na stolu još prošle godine kada se Vašington tome usprotivio. Šuškalo se tada da postoji neformalni dogovor: probajte u godinu dana da pridobijete i podršku Srba za promjenu Ustava, pa ako ne ide – a nije išlo – onda mijenjajte zakone. Decembar je dugo pominjan kao mjesec odluke o vojsci i utoliko, smatra Gaši, nema veze sa nedavnim uvođenjem carina.

„Carine više imaju veze sa neuspjehom kosovske diplomacije da se suprotstavi kampanji Srbije protiv članstva Kosova u međunarodnim organizacijama", kaže naš sagovornik, nazivajući tarife na srpske i bosanske proizvode „očajničkim i populističkim potezom" odmazde. „Populistički je jer skreće javnu pažnju sa velikog broja korupcionaških afera u koje su upletene vlasti u Prištini", dodaje Gaši.

Hoće li Srbi u tu vojsku?

Kada je u pitanju formiranje vojske, jedna rečenica je u zvaničnom Beogradu i nezvaničnim glasilima vlasti dočekana kao posebna babaroga – ona da KSB ubuduće štiti „teritoriju" cijele Republike Kosovo. „Mandat će joj [vojsci] biti da brani Kosovo", rekao je nedavno u izjavi za srpske medije Ramuš Haradinaj.

Izvorni zakon o KSB donijet je još u martu 2008., ni punih mjesec dana nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti. Zakon predviđa koordinaciju sa međunarodnim snagama i samo lako naoružanje – tenkovi, artiljerija ili „ofanzivni vazdušni kapaciteti" nisu predviđeni. Nije malo onih koji su u Prištini o tome govorili posprdno, kao o vatrogascima s pištoljima.

Sada se to mijenja i daje povoda srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću za novu rundu drame baš kao i krajem oktobra kada je kosovska Skupština načelno usvojila izmjene zakona. Za Vučića je sada „potpuno jasno" da najava formiranja vojske i insistiranje na carinama od sto odsto „imaju za cilj protjerivanje srpskog naroda sa Kosova i Metohije jer mu onemogućavaju opstanak".

Zvaničnici iz Beograda u brojnim istupima nisu objasnili kako tačno formiranje vojske utiče na opstanak Srba na Kosovu. Prema dostupnim podacima, polovina od oko 140 Srba u KSB napustila je tu formaciju na poziv Vučića. Nasuprot tome, predsednik Odbora kosovske skupštine za nadgledanje bezbjednosnih snaga Hadži Šalja tvrdi da su aktivni zahtjevi oko 300 Srba da se pridruže KSB.

„Oni žive na Kosovu, to je kuća za sve koji tamo žive, i za Srbe, i oni će svi biti poštovani", rekao je nedavno premijer Haradinaj koji nije želeo da iznese tačne brojke o broju preostalih Srba u KSB.

Deset godina do prave vojske?

Zamjenik ministra za KSB Burim Ramadani za DW kaže da će biti potrebno najmanje deset godina kako bi Kosovske bezbjednosne snage popunile kapacitet i zbilja bile osposobljene za sve što inače vojske rade. Cilj je, dodaje Ramadani, da kroz deset godina kosovska vojska dostigne standarde NATO i američke armije.

O istom vremenskom periodu je početkom novembra u intervjuu za DW govorio i Tomas Zilberhorn, državni sekretar u Ministarstvu odbrane Njemačke. „Pojmom 'vojska' se naravno podseća na to da se radi o suverenitetu i nezavisnosti Kosova. Kosovo nisu svi priznali, i to je sporno pitanje. Zbog toga je važno da naglasim da u inicijativi za donošenje zakona ne stoji pojam – 'vojska'. Na to gledam kao na početak procesa transformacije u narednih deset godina. U tom periodu bi trebalo da se riješe sva sporna pitanja, i onda će moći da se razjasni i to oko pojma vojske."

Očiti problem su pare, bez obzira koliko Amerikanci „pomognu u povećanju vojnih kapaciteta" ili koliko vozila ostavi njemački Bundesver koji je ispraznio bazu u Prizrenu. Trenutni budžet Kosova predviđa izdavanja za odbranu od 0,7 odsto BDP dok recimo NATO traži dva odsto što, doduše, i mnoge bogate članice Alijanse poput Njemačke ne ispunjavaju.

Ali kosovskih 0,7 odsto je tek 60 miliona evra godišnje, što je premalo za vojsku od 5.000 ljudi, koliko se predviđa izmjenama zakona. Na potrebu da se budžet znatno poveća ukazao je i Lumir Abdidžiku, predsjednik Odbora za budžet i finansije Skupštine Kosova. Poređenja radi, novi srpski budžet je Ministarstvu odbrane namijenio oko 800 miliona evra.

Političke poruke

Kada se podvuče crta, u Prištini će 14. decembra vjerovatno biti ispraznog trijumfalizma, nalik onom beogradskom nakon što je propao pokušaj Kosova da uđe u Interpol. Ali se neće ostvariti najave srpskih tabloida da od toga dana „ništa neće biti isto". Naprotiv, baš sve će – barem na početku – biti potpuno isto u vojnom ili bezbjednosnom pogledu.

U političkom, kako je ranije za DW rekao vojni analitičar Aleksandar Radić, projekat vojske je poruka da nema povratka što se tiče nezavisnosti Kosova. „Onog trenutka kada imate zakon u kojem piše da je osnovni zadatak oružanih snaga zaštita teritorije Kosova, onda je jasno da se to pretvara u simbol od kojeg nema odstupanja", rekao je Radić. „To je psihološko-propagandni momenat koji daje težinu u pregovorima, jer pokazuje jasan stav da nema podjele teritorije."

Nasuprot tome, politikolog Špetim Gaši smatra da formiranje vojske nema veze sa djelovanjem u pravcu ili protiv podjele Kosova. „Trebati će barem pet godina da zbilja imate vojsku dok bi se korekcija granica, razgraničenje ili razmena teritorija desili ili mnogo brže od toga ili se ne bi desili uopšte."

U posljednjim izjavama iz Beograda potcrtava se nada da će „zapadni partneri" ipak ponovo spriječiti formiranje vojske Kosova. No to se ovog puta izvjesno neće desiti. I to će biti potka za novu rundu prkosnih žalopojki: ne borimo se mi protiv Prištine nego protiv mnogo većih sila…