Kraj ere "11. septembar"
Konačno! Dvije godine nakon što je Edvard Snouden razotkrio aktivnosti NSA, Kongres SAD se s tim suočio i na kraju burne rasprave se odlučio za reformu NSA. Usvojeni zakon je daleko od toga da ispuni sve zahtjeve kritičara NSA, ali stavlja tačku na najgore ekscese.
Neće više biti masovnog prisluškivanja telefona, već samo u pojedinačnim slučajevima i uz odobrenje suda. To je, zajedno sa drugim mehanizmima kontrole ključni korak kako bi se ograničio naizgled omnipotentni aparat NSA. Sada će biti važno da se prati sprovođenje zakonodavnih promjena. Jer, Kongresu to do sada nije polazilo za rukom. I to je lekcija Snoudenovih otkrića.
Kako predstavnici naroda to žele da promijene, ostaje nejasno. Jer, još nisu uočljive ubjedljive inicijative za poboljšanje kontrole. Uprkos tome, politički signal ovog zakona je izuzetno važan - to je prvi pravni odgovor američke vlade na Snoudenova otkrića. Time je predsjednik Obama ispunio obećanje koje je više puta dao.
Važna prekretnica
Ali, takozvani „Zakon o slobodi“ je mnogo više od toga. On znači prestanak krutih mjera bezbjednosti koje je predsjednik Džordž Buš uveo nakon napada od 11. septembra 2001. godine. Iz današnje perspektive mora se govoriti o histeriji koja je, pored širenja obavještajnih aktivnosti, dovela do ekscesa, u koje spadaju Gvantanamo, zatvori za mučenja kojima je upravljala CIA i rat protiv Sadama Huseina.
Predsjednik SAD Barak Obama i u svom drugom mandatu ima pune ruke posla pokušavajući da stvari ponovo postavi na pravo mjesto. U Iraku mu to vjerovatno neće uspjeti, zbog opasnosti od samozvane "Islamske države". I zatvaranje Gvantanama tek treba da se uradi. Uprkos tome, usvajanje Zakona o slobodi, 2. juna 2015. moglo bi da uđe u istoriju kao dalekosežna prekretnica: kraj era posle 9/11.
SAD su oslabljene
SAD u novu eru ulaze oslabljene. Iako su još uvijek supersila, u multipolarnom svijetu, konkurenti kao što su Kina i Rusija bolno im pokazuju gdje su granice. A islamski terorizam ojačan Bušovim pohodom na Irak, koristi haos kao plodno tlo za veoma opasne akcije, koje bi jednoga dana mogle da pogode i SAD.
Ali, uprkos svim predrasudama, usvajanjem Zakona o slobodi, Amerikanci su dokazali da mogu da uče iz svojih grešaka i da politički sistem funkcioniše, uprkos političkom stilu koji je toliko usmjeren ka konfrontaciji, da je čak bivao i autodestruktivan. Čak i ako izuzmemo prošlonedjeljna previranja u Senatu, moramo da konstatujemo da se u SAD razvila iznenađujuće sofisticirana i iskrena debata o potrazi za balansom između bezbjednosnih interesa i privatne sfere.
Reforma je tek početak
To bi trebalo da se cijeni i na drugoj strani Atlantika, gdje se često prst upire u SAD. I da li je pretenciozno reći da bi Njemačka mogla nešto da nauči iz američke debate?
Sada će iz Berlina sigurno da se čuju glasni pozivi da se poboljšanje zaštite privatne sfere u Zakonu o slobodi mora proširiti i za strance. Taj zahtjev je opravdan. Ako predsjednik Obama i američki predstavnici naroda ostanu vjerni sebi, to će biti njihov sljedeći korak. Jer – reforma NSA nije završena sa Zakonom o slobodi. Ona je tek počela.