Kriza u Donbasu

Peti berlinski sastanak ministara vanjskih poslova Njemačke, Francuske, Ukrajine i Rusije nije dao konkretne rezultate u rješavanju ukrajinske krize. Jedini rezultat je bio zajednički poziv da se borbe okončaju i da se iz Donbasa povuče teško oružje. To je još polovinom februara dogovoreno u sporazumu postignutom u Minsku. Postignuti dogovor još ni jedna strana nije u potpunosti sprovela u djelo. Oružani sukobi, koji ni za vrijeme Uskrsa nisu prestajali u Donjecku i Širokinu, sabotaže i teroristički napadi na ukrajinsku miliciju, pokazuju koliko je sporazum upitan.

Strah od izbijanja pravog rata

Da li se „Minsk 2“ još uvijek može smatrati relevantnim? Judy Dempsey, stručnjak iz berlinskog odjela evropskog Carnegie centra kaže da je značaj sporazuma da se ne ubijaju civili. „Ljudi se u takvim konfliktima često zaboravljaju. Njihove kuće su srušene i oni ne znaju gdje dalje. Neki bježe u Rusiju, a neki u Kijev ili u zapadnu Ukrajinu. Ne smijemo zaboraviti ljudske aspekte ovog užasnog rata“, kaže Dempsey.

Jean-Sylvestre Mongrenier sa instituta Thomas More iz Pariza je skeptičniji. On smatra da je za Rusiju, sve što ima veze s sporazumom iz Minska, samo taktička pauza. „Za to vrijeme Putin pokušava podijeliti EU i NATO. U stvarnosti je to dugotrajan geopolitički konflikt u kojem se radi o evropskom i međunarodnom pravnom poretku. Revizionizam Kremlja je prijetnja za cijelu Evropu“, smatra Mongrenier. On također upozorava da politika smirivanja može dovesti do povratka „političkom darvinizmu“. On također dodaje da propast krhkog sporazuma može dovesti do pravog rata između Rusije i Ukrajine.

Sankcije ili oružje?

Trenutno stanje u Donbasu se ne može označiti kao primirje. Prema navodima misije OSCE-a samo prošle sedmice je u blizini Donjecka zabilježeno 1.200 eksplozija. Artiljerijska vatra je otvarana i u ponedjeljak uveče u trenutku kada su u Berlinu razgovarali ministri vanjskih poslova. Vojnici skoro svakodnevno ginu.

Borbe su vođene i u blizini Marijupolja. Posmatrači u Kijevu, ali i na zapadu, smatraju da bi grad mogao biti naredni cilj separatista. Mongrenier smatra da strateški važnom lučkom gradu prijeti neposredna opasnost. On takođe kaže da će Zapad u svakom slučaju reagovati ukoliko dođe do najlošijeg scenarija. „Sankcije su jedina karta koju ima Zapad. Njemačka neće dati svoj glas za isporuku ubojitog oružja što druge države neće odvratiti da Ukrajini daju oružje. EU u tom slučaju ne može diktirati šta da se radi“, kaže Dempsey i dodaje: „Većina članica EU je protiv naoružavanja Ukrajine. Ali neke zemlje smatraju da je to dobra ideja“.

Mongrenier: "Spriječiti poraz ukrajinske armije"

Mongrenier je siguran da Zapad, u slučaju da Marijupolj bude napadnut, neće biti protiv isporuke oružja Kijevu. „Poraz ukrajinske armije mora biti spriječen. Ukrajina je suverena država, priznata od međunarodne zajednice, članica UN-a i Vijeća Evrope i kao takva ima pravo da se brani“, navodi Mongrenier.

Stručnjak iz Pariza smatra da bi nova runda konfrontacija u Donbasu natjerala Njemačku i Francusku, kao garante sporazuma iz Minska, da prevaziđu razlike u mišljenju. „Ako Putin želi zauzeti nove dijelove ukrajinske teritorije, Pariz i Berlin moraju reagovati i veoma tijesno sarađivati. Razlike u načinu pristupa problemu se ne smiju precijeniti“, smatra francuski politolog.