Intervju sa banjalučkim biskupom Franjom Komaricom

DW: Gospodine biskupe, katolici širom svijeta slave najveći hrišćanski praznik, Uskrs. Šta biste vjernicima poručili?

Mons. Franjo Komarica: „Poruka vjernicima je da ne štede svoje snage u podršci slabih, da pomognu na način kako im je najprikladnije da pomognu one koji imaju iskrenu želju do ostanu u svojoj zemlji. U njihovim nastojanjima treba unapređivati društveni pastoral u susretima sa vjernicima, posebno sa mladima kako bi ih se podstaklo da ostanu u svojim krajevima i tako preuzmu odgovornost za obnovu zemlje. Papa je izričito naglasio kako nestrpljivo očekuje posjetu našoj zemlji 6. juna kako bi svima podario blagoslov. Naša hriščanska vjera treba svjetliti našim dobrim djelima u korist naših bližnjih, ne samo na ovaj radosni dan Uskrsa već i svaki dan. Od srca želimo da takve djelotvorne vjere bude u životima vjernika koji se s pravom ponose svojim hršćanskim identitetom i radosno slave svetkovinu Uskrsa, bilo po novom ili po starom kalendaru. Svim vjernicima ponavljam riječi uskrsloga Hrista, Mir vama i od srca želim srećan Uskrs. Treba međutim i u vrrijeme ovih praznika podsjetiti da se nažalost nije ostvarila ona nada obespravljenih i protjeranih a ni politika nije odradila svoj posao. Iako sam uvjeravao ljude da pomognu, nažalost ostali su dosljedni onoj nakani od prije rata a to je da nestane katolika“.

DW: Kako biste ocjenili situaciju u Katoličkoj crkvi u BiH danas?

Mons. Franjo Komarica: „Rekao bih da se broj katolika u BiH preplovio. Od 1991. do sada smanjio se skoro za polovicu. Nisu se ljudi uspjeli vratiti. U RS se svega pet odsto katolika vratilo, dakle fali preko 200.000 katolika. Tako da imamo ugrožene mnoge porodice, u mnogim sredinama nema mladih porodica koje bi trebale da donose nove živote a mi sada imamo staračke domove, da se tako izrazim. Jedan dio kuća i crkava smo uspjeli obnoviti. Jedan dio crkava, oko 10 na području banjalučke regije još čeka obnovu. Crkve su ciljano rušene i govoreno je da su crkve srce zajedništva i da se to srce zajedništva mora srušiti“.

DW: Ako biste pravili poređenje upravo o položaju katolika između dva entiteta kako biste ocjenili taj odnos?

Mons. Franjo Komarica: „...u RS nemate katolika a u Federaciji BiH uglavnom u zapadnoj Hercegovini, nešto uz livanjski kraj i u tom kantonu može se reći da je kako tako normalna situacija. Međutim i od tamo mladi ljudi odlaze posebno oni koji imaju hrvatske papire tako da je to veoma loše“.

DW: Kada biste napravili paralelu, ne uzimajući u obzirom povratnike, o broju vjernika, da li se njihov broj povećava ili smanjuje u odnosu na recimo period od prije 26 godina kada ste došli na čelo biskupije?

Međunarodna zajednica je uradila dobrih ali i loših stvari

Mons. Franjo Komarica: „Što se tiče populacije u RS na udaru su prvi bili oni što su bili najbliže crkvi i oni su bili ili pobijeni ili protjerani. Ostali su oni koji su bili malo udaljeniji od crkve, da li kroz savez komunista ili slično. Oni su sada postali glavni naši vjernici. I oni sada imaju vrlo zdrav odnos jer vide da se crkva jedina za njih zauzima tako da je i crkva time dobila mogućnost da ljudima ponudi istinsko jevanđelje. U mraku vam jedna mala svijeća ili šibica jako svijetli jer je previše mraka. I prije su katolici BiH bili prepoznati širom regije kao posebno crkveni ljudi jer su držali do vjerskog života. Stranci su mi govorili da će učiniti sve kako bi razvodnili uticaj katoličke crkve u Hrvatskoj, jer strši. Procjenili su da je to u BiH nemoguće jer su tamo katolici još čvršće povezani. Zato ih, kako su mi rekli, moraju fizički iskorijeniti. Ja sam ih pitao zašto ljudi moji kada vi zastupate civilizacijske i evropske vrijednosti. U ovoj mojoj kući su mi rekli to stranci, raznih profila. Pitao sam ih zašto nas kažnjavate a oni su mi rekli da smo trostruko krivi, kao katolici, kao Hrvati i kao Banjalučani i morate biti kažnjeni. To je strašno. To su mi rekli predstavnici međunarodne politike, od Brisela pa do drugih centara moći. Ja vidim da je to nažalost istina. Svjedok sam dobrih stvari koje je međunarodna zajednica uradila ali i mnogo loših i ja im to kažem smatrajući to svojom dužnošću. Pitam ih zašto me ne smatrate čovjekom, zašto građanin Banjaluke ili BiH nema osnovna ljudska prava“.

DW: Pominjete povratak. Neki će reći, uključujući i dobar dio političke javnosti, da su ljudi koji su otišli prije 20 godina počeli neke nove živote i da se malo ko od njih želi vratiti. Šta biste im poručili, ima li opravdanja za takvo razmišljanje?

Mons. Franjo Komarica: „Sve što ti ljudi kažu ja prihvatam da je tako. Međutim, zašto ti ljudi misleći tako, ne kažu, ko je maknuo te ljude. Da li su ti ljudi pozvani na odgovornost . U ime kojeg principa i međunarodnog prava su ti ljudi učinili strašan zločin nad njima i oduzeli im jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na zavičaj. Ali ja ne govorim o tim ljudima. Kada govorim o povratku ja govorim o onim koji se uporno žele vratiti uprkos svim tim šikaniranjima od 20 godina, zašto njima ne pomognete. Kako je mogao gradonačelnik Banjaluke odmah poslije rata da kaže predstavnicima jedne međunarodne organizacije da dok je on gradonačelnik neće biti diskusije o povratku. Meni je došao šef OSCE-a i kaže biskupe ja znam da je gradonačelnik ratni zločinac ali ja sam njemu ipak dao certifikat. Pa pitam kako ste mogli to uraditi a on mi kaže: biskupe bolje iko nego niko. Hej...iza toga stoji Brisel dragi moj. Zato prozivam sve garniture političara do sada, zašto ste zločinci, u mojim ste očima zločinci i u Božijim grešnici “.

DW: Da li sarađujete sa vlastima u RS kada je riječ o povratku, da li ima konkretne pomoći kada je riječ o obnovi stambenih objekata i konkretno kada je riječ o rješavanju pitanja povratnika?

Mons. Franjo Komarica: „Nije moj posao da radim na povratku. Nisam ja protjerao te ljude, ja sam predstavnik vjerske zajednice. Ja imam zadatak da učim ljude o istini vjere. Ali me ta vjera veže da dižem svoj glas u odbranu obespravljenih. Svih vrsta, bolesnih, gladnih obespravljenih...Zato pitam političare zašto se iživljavate nad nama, igrate se sa živcima...nebrojeno puta sam ih podsticao na ta pitanja, zašto ne kažete zašto nećete da pomognete, nećete da priznate. I dalje ću pitati jer me duži jevanđelje i vjera. I ovaj papa nam pokazuje kao se treba zalagati za marginalizovane“.

DW: „Spomenili ste papu, najavljen je dolazak poglavara pape Franje za 6. juni Bosni i Hercegovini. Možete li naparavit neku paralelu u značajnosti posjeta u trenucima u kojima su dolazili njegovi prethodnici u BiH i on danas?

Mons. Franjo Komarica: „Sačekajmo malo pa ćemo vidjeti koje će poruke papa donijeti BiH ali ja vjerujem da će papa sigurno doći da ohrabri katolike da ustraju u svojoj vjerodostojnosti kao katolici. I da budu otvoreni prema svojim susjedima, bilo pravoslavnim hrišćanima bilo muslimanskim vjernicima, ili židovima i da se smatraju dužnicima da grade ovu zemlju sa drugima. Da se ne povlače u geto, da ne bježe iz ove zemlje, nego da ovdje spoznaju da nisu sami, da ih crkva treba pomagati...“

DW: Ali složićete se da papina posjeta nije naišla na neki značajan odjek u bh. javnosti, ni kod političara...

Mons. Franjo Komarica: „Pa ima još vremene da se i oni presaberu. Treba razumjeti i političare koji su navikli na svoju magluštinu, na svoj nered i malograđanštinu i sada vam dolazi papa. Pa 2003. godine kada je dolazio papa Jovan Pavle II u Banjaluku to je bilo ogromno čuđenje. Papa je imao ulogu da skine mržnju sa ovog dijela Evrope. Podsticao sam sve političare da se distanciraju od zločna koje su činili neki ljudi za vrijeme rata. I ovo je šansa da naši političari pokažu svoje pravo lice, papa im daje bjanko mjenicu, on je povukao prvi potez i hvala mu. To je veliki dar BiH i nadam se da ćemo svi mi znati iskoristiti ovaj Božiji dar“.

DW: Biskupe govorili ste ranije i tokom posjete papi o problemima mladih u BiH. Kakva je situacija kada je riječ o mladima koji se zaređuju, da li samostani imaju dovoljno mladih ljudi i interesovanja za duhovnim zvanjima unutar banjalučke biskupije?

Mons. Franjo Komarica: „Pa ja sam to rekao i papi, dakle, kako nam je dramatično desetkovana katolička populacija, imamo sve ove godine nakon rata relativno dobar broj podmlatka i među sveštenicima i među redovnicama. Ima i onih koji su otišli u Hrvatsku i diljem Evrope ali ovdje imamo i dosta praznih župa pa jedan sveštenik recimo vodi dvije ili tri župe. Mnogi sveštenii su pobijeni i do sada niko nije odgovarao za ta zlodjela. Kako to sada... kada je neko digao glas od hrvatskih predstavnika a da ne govorim o predstavnicima Srba ili Bošnjaka. Nikada“.

DW: Biskupe za kraj, nedavno je izašla i jedna knjiga koja govori gotovo o cijelom vašem životu, ispričana kroz jedan intervju. Možete li javnost upoznati o tome s obzirom da se knjiga tek prevodi?

Mons. Franjo Komarica: „Knjigu je napisao jedan njemački novinar koji je više puta dolazi u BiH odakle je slao vijesti o siromaštvu, nesređenoj državi ionda je tražio od mene da napravi jedan duži intervju o situaciji u BiH. Kniga se zove „Liebe, Macht ,Erfinderisch“ što bi značilo ljubav je domišljata, a to je moja deviza. Nadam se da će knjiga biti prevedena do papinog dolaska u junu a predstavljena je na sajmu knjige u Lajpcigu gdje je naišla na veoma dobro interesovanje“.