Kriza s kojom ni burze ne znaju kako postupiti

Američki Wall Street je početkom tjedna opet doživio "crni ponedjeljak" i najveći pad vrijednosti još od 1987. Tada je razlog masovnoj prodaji zapravo bilo računalo i program Portfolio Insurance koji je automatski počeo prodavati, ali ovaj put su prodavali ljudi - i virus.

U prvom naletu je pogodio Kinu nakon što su tamo uvedene mjere zabrane izlaska i rada kod kuće ako je ikako moguće. U proizvodnji to naravno da nije moguće, tako da je već bio pogođen lanac proizvodnje i opskrbe. Već to se odrazilo i na burzama, ali europska tržišta novca su se doista uznemirila tek kad se virus počeo širiti Italijom i čitavim Starim kontinentom.

"Sad vlada strah kako zapravo stojimo tek na početku. Europa je čitava pogođena, sad je počelo i u Americi. To znači: mi padamo u duboku, globalnu recesiju. I točno je to ono što uznemiruje tržište (vrijednosnicama)", misli Joachim Schallmayer iz Deka Bank. Jer u protekla dva tjedna je indeks Njemačke burze DAX izgubio gotovo trećinu svoje vrijednosti. Sad je u samo nekoliko dana i na Wall Streetu po treći puta morala biti prekinuta trgovina jer su vrijednosti pale preko određene granice. To je još više uplašilo i burze u Aziji i u drugim dijelovima svijeta koji su masovno počeli prodavati. "U povijesti još nikad nije bilo tako nečeg. Maltene čitav svijet novca je u velikom dijelu jednostavno stao", kaže nam Schallmayer.

Investitori strahuju i od inflacije

Obično se uvijek nađe nešto što još špekulantima ulijeva povjerenje. Ali u ponedjeljak se prodavalo sve; i dionice i državne obveznice, ali i opcije za naftu, čak i zlato. Sve je gubilo na vrijednosti. U utorak se stanje malo smirilo - analitičar Robert Rethfeld iz Wellenreiter-Investa nam kaže kako je to bilo i 1929. i 1987., ali niti te krize se ne mogu usporediti s ovom nesigurnošću: "Takav pad vrijednosti u tako kratko vrijeme - to je već brutalno", misli Rethfeld.

Zapravo, ova stanka nakon provalije bi se mogla protumačiti i drugačije. Investitori su shvatili kako doduše jesu prodali vrijednosnice praktično pod svaku cijenu, ali sad u džepu opet imaju vrijednosnice druge vrste: novac. U općoj nesigurnosti u gospodarstvu nije sigurno ni što će biti s takvim oblikom kapitala tako da su neki još jednom razmislili kako da ga ulože. 

Jer i središnje banke su odlučno krenule u intervencije na tržištu - i zapravo možda i do određene mjere utjecale na ovaj "crni ponedjeljak". Osobito kad se radi o Sjedinjenim Američkim Državama: tamo se Washington hvalio kako je njegovo gospodarstvo u odličnom stanju, gospodarski je rast oko 2%, stopa nezaposlenosti na gotovo rekordno niskoj razini od 3,6%.

Greška američke središnje banke

Lothar Gries, gospodarski novinar postaje ARD ukazuje kako je baš američki Fed tu učinio grešku koja je tek uplašila špekulante. Jer ako je sve tako odlično, zašto ne samo da je spustio kamatnu stopu, nego je to učinio na dan kad to gotovo nikad ne čini: u nedjelju. I povrh toga najavio dodatne mjere za oživljavanje gospodarstva - koje navodno puca od zdravlja. A i šef Feda, Jerome Powell na brže-bolje sazvanoj konferenciji za novinare ove nedjelje, nije baš izgledao kao čovjek kojeg ne muče nikakve brige.

Naravno da je nakon toga počeo stampedo na burze, usprkos najavljenim mjerama središnje banke. Tome se već pridružila i Europska središnja banka gdje je Christine Lagarde najavila "izvanredne mjere za izvanredna vremena" i najavila izvanredni otkup vrijednosnica u volumenu od 750 milijardi eura. Burzovni stručnjaci, poput Frederika Ducrozeta iz švicarske novčarske kuće Pictet za postaju ARD kaže kako se "više od toga ne može niti očekivati". Jer ako se tome pribroje i "redoviti" otkupi ESB-a, dolazi se do iznosa od 1,1 bilijuna eura.

I što je još značajnije: po prvi put je Lagarde najavila i mogućnost otkupa ne samo državnih obveznica, nego i kratkoročnih komercijalnih vrijednosnica. Drugim riječima - tvrtka i kompanija izlistanih na burzama kako bi ublažila oscilacije njihovih vrijednosti.

Hoće li to funkcionirati - to je teško reći. U takvu intervenciju je također kao potpuni izuzetak krenula i središnja banka Japana, makar to zapravo znači da novac središnje banke služi za zaštitu ne država, nego privatnih investitora i špekulanata. A tu je i stari prigovor kod svake državne intervencije: ona možda usporava neki proces, ali ga nikad neće potpuno ukloniti.

Sa druge strane, Europska središnja banka već odavno nema na raspolaganju instrument eskontne stope jer je ona već na nuli. A gospodarstvo je već teško pogođeno koronavirusom: broj zaraženih u svijetu u međuvremenu je veći nego u samoj Kini - i to će se još nastaviti. U svakoj prijašnjoj krizi je bilo alternative: ako je u jednoj zemlji loše, drugoj može ići još dobro. Ako je kriza u Aziji, pruža se prilika u Južnoj Americi. Ali u ovoj pandemiji - takvih pravila nema.

Sve u svemu: godina 2020. će se dugo pamtiti. Ne samo na burzama.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android