Kurdska politika pod pritiskom uoči izbora

Republika Turska će ove godine proslaviti 100. rođendan. Koliko će Republika biti inkluzivna i pluralistička u svom drugom vijeku postojanja, tek treba da se odluči.

Proces za zabranu prokurdske „Narodne demokratske partije" (HDP) traje već godinu i po dana. Optužbe Državnog tužilaštva su između ostalih: separatizam i veze sa terorizmom. U okviru postupka, državni tužilac je tražio da se ukine državna finansijska naknada HDP-u. Ovaj zahtjev je u četvrtak sproveo Ustavni sud, a bankovni računi HDP-a su privremeno blokirani. HDP sada mora da se brani i za 30 dana biće jasno da li će računi biti odblokirani ili će sredstva za rad stranke biti trajno smanjena.

S druge strane stranka optužuje sud da je blokiranjem računa ispoštovao želje vladajuće elite. „Ovom odlukom želite da spriječite fer i demokratske izbore i ignorišete volju birača. Ova odluka neće spriječiti da vlast ionako izgubi, a mi tim više pobjeđujemo!" - saopštio je HDP.

Prije objavljivanja odluke, zamjenik lidera HDP-a Tajip Temel je izjavio da bi takva odluka značila indirektnu zabranu partije: „HDP bi bio zabranjen prije nego što bi proces zabrane bio i završen". Sada se čini da su se njegove brige obistinile i ljudi željno iščekuju odluku o mogućem trajnom prestanku državne pomoći.

„Odluka nije pravna, već politička. S obzirom da je tursko pravosuđe postalo izrazito pristrasno, odluka je donijeta sa vrha političkog režima", rekao je turski politikolog Berk Esen sa Univerziteta Sabandži u Istanbulu.

Kurdi su navikli na zapostavljanje

Ovo nije prvi put da je jedna prokurdska partija potisnuta iz političke arene. Između 1990. i 2009,  Ustavom je zabranjen rad sedam prokurdskih partija. Ali su se uvijek ponovo uspostavljale pod novim imenima.

"Ovo nije ništa novo za kurdsku političku opoziciju. Dakle, ako stranka bude zabranjena u narednih nekoliko mjeseci, to neće biti anomalija", rekao je Esen.

Prema Esenovim riječima, kurdska politika se decenijama suočava sa velikim političkim izazovima i pritiskom države. „Kurdski političari su doživjeli progon, dugotrajna suđenja, mnogi su završili u zatvoru." Jedan od uhapšenih jeSelahatin Demirtaš. Ranije je bio kopredsjedavajući HDP-a, a do danas jedan od najuticajnijih političara u turskom političkom pejzažu. U zatvoru je već šest godina.

Pored toga, nakon lokalnih izbora 2019. godine, mnogi demokratski izabrani gradonačelnici u kurdskim gradovima smijenjeni su zbog optužbi za terorizam a u gradovima uvedena prinudna uprava.

Neuspjela normalizacija

Takođe treba podsjetiti da su brojni Kurdi 2000-ih zapravo podržavali vladajuću stranku AKP. Kao dio programa demokratizacije AKP-a, Kurdima su dodijeljena mnoga prava, kao što je pravo na obrazovanje na kurdskom jeziku ili pristup medijima na kurdskom jeziku. To su bile godine kada se više nije govorilo o „kurdskom problemu" već o „procesu njegovog rješavanja".

Ovaj „proces rješavanja" odnosio se i na politiku. „Tokom prvih godina rukovodstva AKP-a postojala je relativna tolerancija prema kurdskoj političkoj opoziciji", analizira Esen.

Međutim, posljednjih 7 godina turska vlada sve više usvaja nacionalistički diskurs.  Rezultati izbora 2018. bili su kap, koja je prelila čašu: HDP je osvojio više od 13 odsto glasova, što je dovelo do toga da AKP izgubi parlamentarnu većinu. Nakon toga, Erdogan je odlučio da formira koaliciju sa Partijom nacionalističkog pokreta (MHP). Islamističko-nacionalistički savez i danas određuje politiku u zemlji. Stoga, "trenutni razvoj događaja „uopšte nije iznenađujući", kaže Esen, "posebno u sjeni „napada vlade na kurdsku opozicionu stranku od 2015. godine".

Glasanje Kurda je ključno

Turska ide u susret kritičnim izborima. Zvanično, predsjednički i parlamentarni izbori biće održani najkasnije do 18. juna. A kurdski glasovi igraju veoma bitnu ulogu. Jer, prema različitim procjenama, kurdsko biračko tijelo čini oko 15-20 odsto svih birača u Turskoj.

Redžep Tajip Erdogan će se ponovo kandidovati za AKP. Očekuje se da će opozicione stranke izazvati Erdogana sa jednim kandidatom kako bi povećale šanse za pobjedu na izborima protiv dugogodišnjeg vlastodršca. Prema različitim istraživanjima, opozicione stranke ovog puta imaju realne šanse da pobijede na izborima protiv Erdogana i svrgnu ga s vlasti, na kojoj je već više od dvadeset godina.

Vrijedi napomenuti da HDP zvanično nije dio takozvanog „stola šestorice", koji se sastoji od šest opozicionih partija. Jer, otvorena saradnja sa Kurdima je i dalje tabu u Turskoj.

Erdogan i njegova AKP nemaju mnogo šanse da dobiju podršku kurdskih birača. Erdogan to veoma dobro zna. Zato pokušava da razvije alternativnu strategiju: U ovom trenutku pokušava da što više kurdskih birača ubijedi da uopšte ne glasaju.

Ali, u nedavno objavljenom članku, kurdski političar Demirtaš pozvao je opoziciju da predloži jednog kandidata dok je on u zatvoru. Bila bi "tragedija" ako opozicija to ne učini, napisao je Demirtaš.

Esen predviđa da će kurdski birači uglavnom glasati za Erdoganovog rivalskog kandidata. Ogorčenja ovdje igraju važnu ulogu: „Mnogi kurdski glasači su zabrinuti zbog pravca u kojem se kreće turski politički režim, a posebno šta se može dogoditi HDP-u".

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu