"Libiji je potrebna jaka država"

Deutsche Welle: Gospodine Ditman, vlada nacionalnog jedinstva u Libiji se preselila u novu zgradu. Da li je u pitanju simboličan čin ili to pokazuje novi ozbiljan politički početak?

Andreas Ditman: Time se doduše ne mijenja nesigurnost koja vlada u zemlji, ali to bi mogao da bude uvod u razvoj jedne jake države. Zato je useljavanje u novu zgradu istovremeno i neznatan i važan simboličan akt.

Kako procjenjujete stvaranje nove vlade? Jer, još uvijek je na vlasti vlada u Tolbruku.

Alternativna vlada u Tolbruku ne želi da se otcijepi. Pri tom, to je vlada koju favorizuje Zapad, i koja nije toliko opterećena predstavom islamističke božije države, kao što je to ova u Tripoliju. Tako da Zapad i dalje ima veoma ambivalentan stav, jer je mnogo bliži vladi u Tolbruku i više joj vjeruje. S druge strane se mora suočiti s političkim činjenicama, a to je opstanak vlade nacionalnog jedinstva u kojoj se čuju veoma konzervativni glasovi.

Situacija u zemlji je ionako dovoljno probelmatičma.

Da. Libija se suočava sa tri osnovna problema. Prvo, tu su dvije vlade koje smo već pomenuli. Njihova sjedišta u Tolbruku i Tripoliju govore o podjeli zemlje na zapadni i istočni dio. Drugi problem je razoružavanje paravojnih formacija. Ovom projektu se nikada nije ozbiljno pristupilo, i zato se oni oslanjaju na oružje i silu kako bi zadržali uticaj. I treće je to što paralelno sa slabljenjem države jača moć džihadističke organizacije Islamska država.

Kako procjenjujete mogućnost da se dvije vlade približe jedna drugoj?

Vlade su u međuvremenu već pet puta probale da se približe jedna drugoj - nekad sa a nekad bez međunarodne podrške. Libijci su morali do sada prepoznati dvije stvari: prvo, da do izgradnje zemlje bez pomoći iz inostranstva ne može doći. Jer, libijski konflikt je u međuvremenu prerastao u regionalni, u kojem su na značaju dobili i borci Islamske države. I drugo, da ponovna izgradnja zemlje može da se dogodi samo ako obje vlade budu radile zajedno. To je takođe i pozicija Zapada koji unutarlibijsko jedinstvo vidi kao preduslov za svaki dalji korak.

Šta je razlog što konflikt toliko dugo traje? Nedostaje li zemlji odgovarajuća politička kultura?

Nekadašnji vladar Muamer Gadafi je praktikovao tradicionalno beduinsko savjetovanje. Kada bi se držali ovakve tradicije u narodnom komitetu - tako se to zvalo pod Gadafijem - to bi već bilo poboljšanje u odnosu na sadašnju situaciju u kojoj se jedni s drugima bore. U Libiji ne postoji tradicija slobodnih izbora. Njih u modernoj Libiji još nije bilo - ni u Gadafijevo vrijeme a ni ranije, kada je zemlja bila italijanska kolonija a potom monarhija. Sa slobodnim izborima se pokušalo u godini revolucije - 2011.

A rezultati su bilo ukupno gledano razočaravajući. .

Da. Ispočetka je izgledalo kao da projekat teče dobro, barem je tako predstavljeno u inostranstvu. Međutim, zbog specifičnosti izbornog sistema, koji je sastavljen po evropskom i američkom primjeru, previdjelo se da su više od polovine poslanika bili ne samo pobožni muslimanski vjernici već radikalni islamisti. Tako da slika koja je vladala u inostranstvu, da se radi o jednoj konzervativno-liberalnoj vladi, je odgovarala samo uslovno odnosu snaga u parlamentu. Nakon dva sljedeća izborna pokušaja su, nakon što su potukli islamističke snage, članovi sadašnje vlade u Tolbruku u jednom od tih pokušaja imali jasnu većinu. To je pak kod mnogih Libijaca izazvalo sumnju u izbornu prevaru, što je dovelo do cijepanja vlade - a rezultat toga su dvije vlade koje postoje i danas.

Pomenuli ste već tzv. Islamsku državu, koja se u Libiji sve više širi. Na koji način bi je trebalo potisnuti?

Prvo bi obje vlade trebalo da se ujedine i formiraju novu vladu. Jer, postojanje dvije vlade već slabi državu. Slabe države privlače i ekstremiste iz inostranstva. To se desilo u Iraku koji su Sjedinjene Države uništile bez da su tu zemlju ponovo izgradile. To se desilo u Siriji u kojoj su se zbog slabljenja zemlje tokom Arapskog proljeća naselili pripadnici Islamske države. To važi i za Sinaj u Egiptu. Islamska država u Libiji ima kontrolu u regionu grada Derna. Prisutni su i na sjeveroistoku zemlje, u blizini obala Sredozemnog mora, kod grada Sirta. Oba ova regiona, koje Islamska država vidi kao dijelove svog kalifata u muslimanskom svijetu, priznati su i od centrale Islamske države. Tako da se sada i zvanično radi o trećoj i četvrtoj zvaničnoj oblasti kalifata Islamske države.

Andreas Dittmann je profesor antropogeografije na Univerzitetu Gisen.