Loš početak Olimpijskih igara u Brazilu

Thomas Bach se uozbiljio, skupio oči i fokusirao pogled na jednu tačku. Kao da ga je formalno izazvalo pitanje koje sam mu postavio a koje je glasilo, može li on pogledati u oči sportistima, koji su duboko razočarani njegovom odlukom da dopusti skoro cijelom ruskom olimpijskom timu da učestvuje na Ljetnjim olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru. Malo prije toga je Bach kao predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta na konferenciji za štampu rekao da odgovor na to osjetljivo pitanje ide u tom pravcu da je zapravo "on taj, koji konačno mora biti u stanju da sportistima pogleda u oči". Sada je Bach duboko udahnuo i rekao: "Ja sportistima mogu da gledam u oči, jer mi je savjest čista". Naglasio je i da je za to imao široku podršku sportskih udruženja. Pri tome nijednom riječju nije pomenuo široki krug ljudi iz sporta i društva koji ne podržavaju njegovu odluku i koji su protiv njegovog kursa. Jedno je pri tome jasno: Za njega je debata o Rusiji okončana, ali u tome se vara. To je pogrešna procjena.

Borba protiv dopinga - predstava za djecu

Činjenica da će 271 ruskih sportistkinja i sportista učestvovati na olimpijskim igrama je šamar onim sportistima, koji nisu koristili doping. Ovaj "faul" neće tek tako biti zaboravljen. Najprije medijski izvještaji i izjave insajdera a poslije i detaljni izvještaj Svjetske agencije za borbu protiv dopinga su pokazali da su ruski sportisti sistemski dopingovani i da je to bilo organizovano po cijeloj Rusiji. Tu se nije radilo samo o pojedinačnim slučajevima dopinga, kao što je navedeno u izvještaju, već o pravoj lavini prevara. Ali to, kako smatra Thomas Bach, nije dovoljno da bi se ruski tim isključio iz učešća na Olimpijskim igrama. On dodaje da je pri tom korišten "sistem pravednosti". Odluka Međunarodnog olimpijskog komiteta da 'de facto' pusti ruske olimpijce da sudjeluju u igrama razotkriva da je borba protiv dopinga samo "šou" ili predstava.

Pravedno bi bilo kada bi se sankcionirala sistematska kršenja pravila. Pravedno bi bilo kada bi sportisti koji ne uzimaju doping, bili uzeti u zaštitu od prevaranata. Pravedno bi isto tako bilo kada bi se odluka o učešću na Olimpijadi nekog tima ili ne donosila od strane nezavisnih agencija kao što je Međunarodna antidoping agencija. Ništa od svega toga se nije desilo. Cijeli olimpijski pokret se, pred početak Olimpijskih igara, našao u dubokoj krizi povjerenja. To je istorijski-promašen početak.

Ali to nije jedini problem Olimpijade u Rio de Žaneiru. Još uvijek nema ni oduševljenja. Rio je ovih dana kao i uvijek srdačna ali i hektična metropola ali ne i potpuno ogrezla u sport kao London 2012. Ljudi su, kada ih pitate, prije skeptični u pogledu odgovora na pitanje da li je kandidatura za Olimpijadu ipak bila dobra ideja. Prema jednoj anketi brazilskog dnevnika "Estadao" čak 60 posto Brazilijanaca vjeruje da su ove igre loše za zemlju, iako su stanovnici Brazila veliki zaljubljenici sporta. To su brojke koje bi trebale alarmirati Međunarodni olimpijski komitet.

Ali predsjednik IOC Thomas Bach to ignoriše. On priča o krizi u kojoj se nalazi domaćin Olimpijade Brazil. Sa Olimpijadom to, kaže on, nema nikakve veze. Zabluda! Jer protesti na ulicama Rio de Ženeira i okoline bili su usmjereni protiv Olimpijade. Studenti i profesori, koji su protestovali zbog loše situacije u obrazovanju, prepriječili su put olimpijskog baklji nošenoj u pravcu Marakane, isto kao i građani i sindikalci. Bijes i razočaranje ljudi, koji demonstriraju protiv korumpirane političke elite, miješa se sa sloganom koji glasi "protiv olimpijskih katastrofa svih vrsta", koji se mogao vidjeti na Kopakabani. Brazil se zaista nalazi u krizi. Olimpijada mora pripaziti da ne bude uvučena u ovu krizu.

Nada ipak postoji. Za razliku od utrke na 100 metara, u kojoj prvi pogrešan početak može završiti diskvalifikacijom, organizator ovog sportsko-politički- promašenog starta će dobiti još jednu šansu. Kada sportska takmičenja krenu, ljude će zahvatiti oduševljenje. za to postoji opravdana nada, jer to je često bio slučaj i ranije. Ali organizatori igara se na to ne trebali oslanjati. Oni bi sada već trebali razmišljati o reformi olimpijskih igara. Jer, ako previše sporo krenu sa startne pozicije, problemi bi ih brzo mogli prestići.