Maduro nasljeđuje posrnulu Venecuelu

Bila je to iznenađujuće tijesna pobjeda Nikolasa Madura juče (14.04.2013), na predsjedničkim izborima u Venecueli. Opozicionom kandidatu Enrikeu Kaprilesu za pobjedu je nedostajalo samo oko 235.000 glasova. Njegove  pristalice su razočarane, a Kapriles, tvrdeći da je bilo mnogo nepravilnosti na izborima, poziva na sveobuhvatnu reviziju rezultata i prebrojavanje svih glasova.

Da li će to biti učinjeno i dalje je nejasno. Sigurno je da novog predsjednika južnoameričke zemlje očekuje mnogo posla. Ugo Čaves je iza sebe ostavio slabu ekonomiju. Pod njegovim vođstvom milioni Venecuelanaca navodno su se otrgli iz ekstremnog siromaštva, međutim zemlja sada zapravo jedva da hrani svoje stanovništvo. Venecuela pati od inflacije i bolesne industrije. U zemlju stiže premalo dolara da bi se platio spoljni dug, i to mada su njene naftne rezerve među najvećima u svijetu.

Čavesovi propusti

Ugo Čaves je nacionalizovao razne kompanije, posebno iz nekada veoma profitabilne naftne industrije. Petrodolare je prije svega ulagao u velike socijalne programe: jeftiniju hranu, vodu, stanove, struju i gorivo za siromašne Venecuelance.

Čaves nije bio velikodušan samo prema svojim građanima, već i prema bratskoj ljevici u inostranstvu. Tokom 14 godina na vlasti poklonio je nafte u vrijednosti od 730 milijardi bolivaresa  - to je tokom kampanje rekao Kapriles. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ta suma predstavlja gotovo desetinu od ukupnog bruto domaćeg proizvoda, kojega je Venecuela postigla tokom 14 godina pod Ugom Čavesom.

Ali nije samo stvar u novcu. "Čaves je propustio da smanji zavisnost od nafte i ojača druge sektore ekonomije", kaže specijalista za Venecuelu, Štefan Peters sa Univerziteta u Kaselu. "Ovaj problem je postojao i ranije, ali je sada pogoršan." Državna naftna kompanija PDVSA doprinosi 96 odsto vrijednosti izvoza. Uprkos tome, zemlja mora da uvozi gorivo jer zastarjele rafinerije ne mogu da pokriju potražnju.

Nedostatak hrane

Situacija je dramatična jer „nema osnovnih namirnica, brašna, mesa, šećera, ulja. Teško je naći čak i toalet papir i lijekove kao što su sprejevi za astmatičare", napisao je Vol Strit Džurnal u februaru ove godine.

Agrarnom reformom su ogromne neobrađivane površine dodijeljene malim farmerima, ali to jedva da je smanjilo zavisnost od uvoza hrane. "Cilj koji je Čaves postavio, da zemlja samu sebe hrani, ne može biti ostvaren u bliskoj budućnosti", kaže sociolog Štefan Peters.

Madurovi zadaci

Jasno je da Maduro mora da ojača ekonomiju. Ali, to je lakše reći nego učiniti. Maduro mora da smanji javnu potrošnju, kaže Peters. Mogao bi da smanji subvencije, na primjer za gorivo: "Skoro pun rezervoar košta malo više od jednog evra", kaže Peters.

Međutim Ana Soliz Landivar iz Hamburga GIGA Instituta je uvjerena: " Neće biti moguće smanjiti javnu potrošnju i ukinuti socijalne beneficije bez rizika od socijalne nestabilnosti."

Nestabilnost bi bila pogubna za ekonomiju, kaže brazilski ekonomista Antonio Karlos Alves dos Santos: „Maduro prvo mora da povrati izgubljeno povjerenje." Na taj način, vjerovatno bi se ponovo našli investitori - iz zemlje i inostranstva.

Upravo to, smatra Peters, baš i nije u interesu socijaliste Madura -kapitalistički način proizvodnje bi po njemu trebalo da bude oslabljen. Međutim, njegova stranka do sada nije uspjela da dokaže da se bez kapitalizma može, bar ne potpuno.

Autori: Fernando Caulyt / Jan D. Walter / Dijana Roščić

Odgovorna urednica: Marina Martinović