Ugovor sa građanima

Predsjednik se Francuzima obratio pismom u kojem navodi da bi ti razgovori trebalo da počnu već u utorak i traju do 15. marta, te da bi trebalo da dovedu do „novog ugovora za naciju". On je, doduše, naglasio da će se i dalje držati glavnih smjernica svoje politike, dodavši, međutim, da „nema zabranjenih pitanja". Ali, postoji „crvena linija", a to su pravo na azil i smanjenje poreza na imovinu. Ni o jednom ni o drugom nema diskusije. A upravo je ponovno vraćanja starih stopa poreza na imovinu jedan od glavnih zahtjeva Žutih prsluka.

Najveće teme razgovora bi trebalo da budu porez i javni izdaci, organizacija države, ekološki zaokret i demokratija, te – imigracija. Prema navodima lista Figaro, sedam od deset Francuza smatra da od debate koje predlaže Makron neće biti nikakve koristi.

List Velt je primijetio da otkako su počele demonstracije Žutih prsluka nešto krupno nije u redu prije svega u odnosima Njemačke i Francuske. Ne samo zato što je njemački vicekancelar i ministar finansija Olaf Šolc još u novembru predlagao da Francuska svoje mjesto u stalnom sastavu Savjeta bezbjednosti preda Evropskoj uniji: „To je bio samo glup vic (...) No, komesar EU i političar njemačke CDU Ginter Etinger se nedavno umiješao u Makronove probleme svojim komentarisanjem pokušaja francuskog predsjednika da privoli demonstrante novim programom državnih izdataka". On je rekao da su povećani izdaci koje predlaže Makron strukturno trajni i da je „Makron izgubio autoritet jer nastavlja dalje držeći se obrasca koji je već doveo do neuspjeha. Za ovaj dnevnik, pismo Makrona naciji je i pokušaj da predsjednik popravi svoj imidž, „jer je svojim ranijim izjavama mnoge isprovocirao, posebno onim u kojima je utvrdio da se obični ljudi ne trude dovoljno da nađu posao."

Zidojče cajtung smatra da su neredi i protesti, kao i ponašanje predsjednika Makrona, nešto što najviše pogoduje Marin Lepen – posebno u vrijeme pred izbore za Evropski parlament. Pošto Makron želi da se predstavi kao najveći reformator Evropske unije, „pad njegove popularnosti Lepenova hoće da iskoristi za svoju kampanju. Ona je rekla da je Evropska unija najveći neprijatelj Evropljana". Najvažnije pitanje koje postavlja ovaj list glasi: „Želite li ovakav format i u Njemačkoj?" – misleći na veliku društvenu debatu koju je predložio Makron.

„Protest se ne može ubiti", naslov je teksta objavljenog u dnevniku Tagescajtung: „Nade vlasti da će pokret poslije Nove godine da izgubi na poletu, izjalovile su se. Pokret je čak počeo da dobija strukturu. Prvi put su u glavnom gradu mogli da se vide njegovi članovi sa specijalnim trakama oko ruku, koji su se starali o redu (...) Svojim pismom građanima, Makron sada hoće da počne veliku debatu u kojoj bi principijelno svi mogli da iznesu svoje mišljenje o pitanjima poput poreza, institucija, javnih službi ili energetskog zaokreta – ili da iznesu i svoje zahtjeve. No, udruženje predsjednika 36.000 opština u državi već je saopštilo da neće da služi kao produžena ruka predsjednika kada je riječ o lokalnoj organizaciji tog improvizovanog anketiranja građana. A sami Žuti prsluci smatraju da je pismo samo pokušaj predsjednika da se zamažu oči demonstrantima".

Priredio: Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android