Putem spasa

I ove godine je uoči dženaze u Potočarima organiziran Marš mira. Kolona učesnika, u kojoj su hiljade ljudi iz skoro svih dijelova svijeta, učestvovala je u Maršu mira "Nezuk - Srebrenica 2016", od 08. Do 10. jula 2016. godine. Bio je to 12-ti put kako se održava Marš mira čiji je cilj odavanja počasti žrtvama genocida i podsjećanja na stravične zločine u julu 1995. godine.

Kolona je iz sela Nezuk kod Tuzle išla tri dana u obrnutom smjeru, "stazama spasa", dugim 100 kilometara, kojima su prelazili Srebreničani u ljeto 1995. godine tražeći spas na slobodnoj teritoriji u Tuzli. Iz mjesta Borak u Žepi 9. jula išla je druga kolona Marša mira, Žepa – Srebrenica – Potočari sa nekoliko stotina učesnika. Neki učesnici ovogodišnjeg Marša su krenuli prije mjesec dana iz Trsta i do Srebrenice su prepješačili više od 1000 kilometara.

Nomadska republika

Grupa italijanskih intelektualaca, okupljena u organizaciju "Nomadska republika" svoje pješačenje započela je još 29. maja u Trstu, ispred Rižarne, gdje su počinjeni zločini za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pohod se završava u Srebrenici. Predsjednik ove organizacije Maurizio Michelangelo Netto kaže:

„Cilj našeg putovanja je povezati sjećanja na dva razorna svjetska rata započeta na našem kontinentu sa najnovijim ratovima koji su se ovdje dogodili. Želimo skrenuti pažnju na to da oči Evrope moraju biti uprte u Balkan zbog toga ranijeg a posebno onog što se ovdje dešavalo tokom posljednjih ratnih sukoba, želimo upozoriti, kako se to više nikada ne bi ponovilo“.

Prepješačili su cijelu Bosnu i Hercegovinu, nekoliko dana se zadržali u Sarajevu gdje je planula iskra Prvog svjetskog rata i došli su u Srebrenicu da ukažu na to da Srebrenica i njene žrtve nisu zaboravljene. Maurizio će u sjećanju ponijeti sljedeće:

„To su dvije stvari, snaga i hrabrost. Želimo da Evropa sazna kako je Bosna puna toga. Želimo ukazati na to kako se Bosna bori da se ne zaboravi, to što se desilo u Srebrenici, želimo prenijeti kako ste gostoljubiv, vedar i otvoren narod, kako i pored svega što je ovde bilo nema mržnje i osvete i kako ne želite da se to ponovi nikad, nikom. Ne želimo da se se Bosna pamti samo po ratu, želimo svijetu ukazati i na mnoge lijepe stvari koje Bosna ima poput prirode, ekonomije kojoj treba mali podstrek. Samo malo treba uložiti u vašu državu, koja bi mogla biti ogledalo Evrope“ kaže Maurizio.

„Došli smo ovdje da odamo počast Bosni i Hercegovini zato što Evropa a ni moja Italija nažalost nije ništa učinila '95. da se spriječi to što se ovdje desilo. Mirno su posmatrali i sada svi imaju obavezu da dolaze, da podsjećaju na to, da se to više nikad ne ponovi“ kaže Laura Cignoli, također Italijanka.

Važno je da u svijetu znaju što se dogodilo

Njemica Johana je iz Berlina. Studira sociologiju i politiku i više puta je bila u Bosni i Hercegovini. Misli da dobro poznaje ovdašnje prilike: „U Marš mira sam se uključila jer smatram da je veoma bitno da se izvan Bosne zna šta se to desilo ovdje ali isto tako da pokažem solidarnost sa ovim ljudima“.

Na naše pitanje šta joj je ostalo u sjećanju sa ovog puta, Johana kaže: „Idući u koloni razmišljala sam kako je bilo tim ljudima koji su ovuda išli prije 21 godinu, kada nije bilo nikog da im da vodu, hranu ili voće, kao nama danas. Kada su bježali i krili se u šumi od onih koji su htjeli da ih ubiju, to je bilo strašno“.

Johana kaže da je prošle godine bila na komemoraciji u Potočarima: „Napisala sam tada jedan tekst u kojem sam opisala svoja osjećanja i sve ono što sam doživjela. Taj tekst sam poslala svojim roditeljima, prijateljima i poznanicima u Njemačkoj, ali i u cijelom svijetu, da sa njima podijelim osjećanja ali i da oni tako saznaju više o Srebrenici i onome što se tu desilo“, kaže mlada Njemica.

"Osjećamo bol"

Husein je Turčin iz Burse. On je dugo vremena u BiH i radi u Fondaciji za ljudska prava, slobode i humanitarnu pomoć IHH, (İnsan Hak ve Hürriyetleri ve Insani Yardım Vakfı). IHH je turska nevladina organizacija. Ova organizacija je aktivna u više od 100 zemalja. Husein je na Marš mira došao sa još 20-tak prijatelja iz Turske: "Došli smo ovdje jer nas za Bosnu vezuje mnogo toga. Znamo šta se ovdje događalo, vezani smo emocionalno i osjećamo bol naroda koji je stradao. Želimo na ovaj način iskazati svoju solidarnost sa ovim narodom."

Kohari Bran-Koko je iz Francuske. Prvi put je na Maršu mira i s obzirom na to da ima koji kilogram viška kaže de je bilo teško i naporno, ali uspjela je izdržati tri dana pješačenja:

„Ljudi su mnogo dobri i ljubazni. Organizacija Marša mira je bila dobra. Još uvijek sam puna utisaka koji treba da se slegnu. Ono što sam slušala na časovima istorije bilo je strašno i to treba da zna cijeli svijet", kaže ova Francuskinja.