Mediji na njemačkom: Pravi test za Kurtija tek počinje
16. februar 2021
„Bivši studentski lider Kurti dostigao je vrhunac dosadašnje karijere, a kao šef vlade suočiće se sa izuzetno velikim očekivanjima svojih pristalica, koje ga često nekritički podržavaju", piše Frankfurter algemajne cajtung. „Kurti je obećao ništa manje – i od njega se ne očekuje ništa manje – nego ponovno otkrivanje Kosova. Nakon oslobađanja od srpske okupacije 1999. i proglašenja nezavisnosti 2008, zemlji je sada potrebna treća prekretnica: radikalni raskid sa korupcijom i nepotizmom", piše frankfurtski list, uz konstataciju da su „očekivanja povezana sa Kurtijem alarmantno velika" i da ih „neće biti lako ispuniti".
„Nikome sa Kurtijem neće biti lako, pa ni EU", piše dalje njemački list. „Dijalog sa Srbijom, koji Brisel zahtijeva od Kosova, on ocjenjuje kao manje važan. S druge strane, voli da govori o svojoj staroj ideji referenduma o ujedinjenju Kosova sa Albanijom. I odbacuje činjenicu da je njegova stranka nacionalistička: više barata terminom 'antikolonijalni patriotizam'."
Na kraju, podsjećajući da bi opozicija u parlamentu u Prištini mogla da pokuša da preko Ustavnog suda spriječi Kurtija da postane premijer (što bi, smatra njemački novinar, samo povećalo Kurtijevu popularnost), Frankfurter algemajne cajtung zaključuje: „Kurtijeva stranka ne može sama da obezbijedi većinu. I koliko god se njegova pobjeda pokazala kao jasna, on i dalje mora da bude obazriv. A to mu u prošlosti nije uvijek bila jača strana".
„Nepopularni kompromisi sa Beogradom“
Frankfurtski list donosi i komentar pod naslovom „Pobjednik koji se ne boji konflikta". Novinar Rajnhard Vezer piše: „Godinama je Kosovo bilo prilično nisko na dnevnom redu EU. (...) Uz malu dozu zlonamernog pretjerivanja, može se reći da je poslednjih godina glavna briga Evropljana bila da nemaju dodatnog posla sa Kosovom."
„Budući premijer Albin Kurti narušiće taj mir", smatra komentator Frankfurter algemajne cajtunga. „Ako se nadoveže na svoje najave radikalne borbe protiv korupcije, onda je vjerovatno očekivati i politička previranja. Iskustva iz drugih zemalja pokazuju da korisnici mreža korupcije to ne prihvataju bez otpora, onda kada su im poslovi ugroženi. A Kurti je u dosadašnjoj političkoj karijeri pokazao da ne izbjegava nijedan sukob, čak ni sa snagama koje su i veće i moćnije od njega.
Komentar objavljuje i minhenski Zidojče cajtung, čiji novinar Florijan Hesel ocjenjuje: „Pravi test za Kurtija tek počinje. Do sada je kao opozicionar morao samo jasno da stavi do znanja šta ne želi: prije svega kompromise sa Srbijom. (...) Kurti sada mora da isporuči ono što bi za njega moglo da bude mnogo teže. Reforma ekonomije, otvaranje radnih mjesta ili borba protiv korupcije mnogo su teži zadaci od suprotstavljanja Srbiji, a budući šef vlade Kosova teško da će moći da izbjegne nepopularne kompromise sa Beogradom – ako ovog puta na toj funkciji ne bude samo nekoliko mjeseci, već nekoliko godina."
U komentaru pod naslovom „Aljbin Kurti iz drugog pokušaja", novinar Erih Ratfelder za berlinski Tagescajtung piše: „Pobjeda Samoopredeljenja je i prijelomni poraz generacije bivših boraca za oslobođenje UČK, koji su uz pomoć NATO dobili rat protiv srpske vlasti od 1996. do 1999. godine i doveli Kosovo do nezavisnosti. Mnogi iz te generacije smatrani su narodnim herojima, ali oni su to prokockali zato što je previše njih iskoristilo novu državu za lično bogaćenje i nisu uspjeli da društvu ponude perspektivu."
Samoopredjeljenje „pobjedu duguje omladini, modernoj, urbanoj srednjoj klasi, ali i mnogim starijim ljudima koji su zaronili u bijedu", ocjenjuje njemački novinar koji ima i poruku za Aljbina Kurtija i Vjosu Osmani: „Obećali ste da ćete izgraditi funkcionalnu državu, vaši glasači se nadaju."
Kako do trajne ravnoteže između Srbije i Kosova?
„Dvadeset godina nakon povlačenja srpskih jedinica, čini se da je poslijeratni period na Kosovu završen. Taj utisak je tačan – a opet varljiv", piše švajcarski Noje cirher cajtung u tekstu pod naslovom „Kosovo je izabralo novi početak".
Kurti je, navodi se u tekstu, „obećao posao i pravdu, i za to su ga građani izabrali. Ali gdje bi trebalo da stvara radna mjesta, ako ne u javnoj upravi, poput svojih korumpiranih prethodnika? I kako pravdu sa loše plaćenim sudijama koje su izložene pritisku moćnika?"
„To je herkulovski zadatak. Koliko god uspjeh bio malo vjerovatan, Kurti ima snažnog saveznika: Kosovare u inostranstvu. Oni su iz dijaspore, iz Švajcarske, Njemačke, Austrije ili Francuske, poslali svoje (glasačke) koverte. Nikada ranije toliko njih nije učestvovalo na izborima – a veliki broj dao je glas Kurtiju", piše list, podsjećajući da 800.000 ljudi sa Kosova živi u inostranstvu, a 1,9 miliona na Kosovu.
„Kosovari u inostranstvu nisu, kao lokalni stanovnici, zavisni od poslijeratnih političara. Oni daju glas onome koga žele. Mnogi su se etablirali u svojoj novoj domovini i dobro su integrisani. I iako je to već druga ili treća generacija, oni su i dalje zainteresovani za svoju staru domovinu. Sa svojim ekonomskim mogućnostima i političkim iskustvom, oni mogu mnogo da ponude Kosovu. Do sada u Prištini jednostavno nije postojala osoba za kontakt koja bi zaista bila zainteresovana za reforme. S Kurtijem, vjeruju, stvari će sada biti drugačije."
I na kraju, uz konstataciju da je „u zemlji poslijeratni period završen", švajcarski list zaključuje: „U pogledu spoljne politike to, međutim, još uvijek nije slučaj. Bez normalizacije odnosa sa Srbijom, Kosovo neće dobiti zeleno svjetlo. Ima smisla to što Kurti sada kaže da su reforme na prvom mjestu, a pregovori sa Srbijom za kasnije. Ali to pitanje se ne smije ponovo stavljati u zadnji plan."
„Da bi postigao trajnu ravnotežu između Kosova i Srbije, Kurti mora da dokaže ne samo da može biti nepotkupljiv i neposredan, već i da je diplomata i okretan. Ustupci bi morali da postoje s obje strane. Tek tada će poslijeratni period zaista biti okončan", zaključuje Noje cirher cajtung.
Priredio Ivan Đerković