Meksiko na meti "Pegaza"

Marsela Turati saznala je u subotu popodne da bi i ona mogla da bude jedna od 25 novinarki i novinara u Meksiku, koji su špijunirani preko softvera Pegaz. Ona je to saznala nekoliko sati prije nego što je međunarodna istraživačka mreža objavila informacije o projektu Pegaz. Bila je to vijest koja je u svijetu odjeknula poput bombe.

- pročitajte još: Kako "Pegaz" špijunira političare, novinare i aktiviste

Turati je u prvom trenutku bila iznenađena i nije mogla da povjeruje, ali joj je onda sve bilo kristalno jasno. Jer, ona pripada ljudima, koji su zbog svog rada trn u oku mnogim ljudima u Meksiku. To takođe znači da ima moćne neprijatelje.

„Uvijek imaš osjećaj da si nadgledana i špijunirana“

Turati je jedna od najpriznatijih istraživačkih novinarki u Meksiku. Ona se već godinama bavi povredama ljudskih prava u ovoj latinoameričkoj zemlji, napisala je brojne knjige o ratu narko kartela i glas je žrtava ove borbe. „Kao novinarka ovdje u Meksiku uvijek imaš osjećaj da si nadgledana i špijunirana. Ali Pegaz? Mislila sam da je to preskupo. Moram to prvo sažvakati“, kazala je.

Isto tako se osjeća u ovom trenutku veliki broj Meksikanki i Meksikanaca. Međutim, samo na prvi pogled zapanjuje činjenica da skoro svaka treća informacija u Meksiku sa oko 50.000 telefona procuri, kako to procjenjuje međunarodna mreža reportera „Zabranjene priče“ (Forbidene Stories). Jer, Meksiko je bila prva zemlja koja je još 2011. nabavila softver Pegaz.

Špijunaža je dio meksičke kulture

Program su navodno kupili Ministarstvo odbrane, Državmno tužilaštvo i Tajna služba Meksika. Preko jedne fiktivne firme KBH Trak sa softverom izraelske NSO Grupe Meksiko je postao eksperimentalna laboratorija za špijunske tehnologije.

„Ljudi ovdje nisu bili posebno iznenađeni ni zapanjeni. Svi su znali da je vladajuća Institucionalna revolucionarna partija (PRI) 70 godina praktikovala slično“, kazala je Turati. „Nama je, takoreći, u krvi da nemamo povjerenja u mobilni telefon. A špijunaža je dio naše kulture.“

Novinarka pak mora da se nasmije kada govori o tome kako se njene inostrane kolege podsmijevaju njenoj ekstremnoj predostrožnosti. Za vrijeme važnih sastanaka i treninga, prije svega sa lokalnim novinarima u zemlji, mobilni telefoni se ostavljaju podalje – ponekad čak i u mikortalasnoj rerni. „Vi Meksikanci ste svi paranoični“, govorili bi novinarke i novinarke iz Evrope.

Opasna zemlja za novinare

Ali, možda je neophodno da se bude malo paranoičan, ili bolje reći pažljiv, ako ste već izabrali ovaj posao u jednoj zemlji kao što je Meksiko. Ta zemlja je jedna od najopasnijih zemalja u svijetu za novinare. U Meksiku se stalno ubijaju novinari. Prije samo mjesec dana u pokrajini Oahaka ubijen je lokalni novinar Gustavo Sančez.

Za Marselu Turati nije samo dio njenog posla da rasvijetli ubistva migranata ili nestanak 43 studenta u Ajozinapi, što je privuklo pažnju širom svijeta. Ona je osnovala mrežu Periodistas de a pie, s ciljem da vrši obuku lokalnih novinara i da na taj način zaštiti svoje koleginice i kolege.

„Ovdje postoji opasnost za novinare da izgube strah i postanu neoprezni. Jer, prijetnje su brojne i masivne te postoji rizik da se sve prihvati kao normalno stanje", kaže Turati. Zbog toga ona i njene kolege imaju uvijek pri ruci spisak kontakata, ako neki reporter ode u opasnu oblast ili ako se ne javi.

Je li Pegaz umiješan u ubistvo?

Afera Pegaz dovela je do ubistva 2017. godine. Tada je pucnjima ubijen novinar Sesilio Pinjeda Birto. On je godinama pisao o organizovanom kriminalu i narko mafiji u južnom Meksiku, te upletenosti lokalnih političara  i policije.Meksiko: tko će ti pomoći ako mafija neće?

Birtov broj telefona se takođe nalazi na listi Pegaza, koji je mnogo prije njegove smrti registrovan kao mogući cilj špijunaže. Njegov mobilni telefon nakon ubistva nikada nije pronađen. Da li je, dakle, Birto špijuniran upravo pomoću tog softvera, koji bi zapravo trebalo da je namijenjen borbi protiv krijumčara droge i terorista?

I predsjednik je bio špijuniran

Sada kada o tome misli, Marsela Turati se sjeća mnogih stvari, koje su joj u tom trenutku bile pomalo čudne: Mobilni telefon jedne njene koleginice, sa kojeg je odjednom sve obrisano. Onda druge kolege, koje nisu više imale pristup svom smartfonu.

Kao i činjenica da bi ponekad kod pojedinih kolega smartfon jednostavno podivljao. „Tada bi smo se šalili kako je našim špijunima postalo dosadno.“

Problem je takođe, kaže Turati, što novinari u Meksiku ne mogu sebi da priušte da svakih nekoliko mjeseci kupe novi mobilni telefon. Da li to znači da se na kraju ništa neće promijeniti u Meksiku; zemlji koja je svojevrsni epicentar skandala? Marsela Turati se nada da će se osnovati komisija koja će na svjetlo iznijeti cijelu istinu o Pegazu.

„To što je predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador i sam bio žrtva špijunaže povećava šanse da se stvar istraži“, kaže novinarka. Svijet će gledati u pravcu Meksika. „I možda ćemo shvatiti da špijuniranje nije normalna stvar, kako smo mi u Meksiku uvijek mislili.“

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu