Johnson ima rok od 30 dana za „novi Brexit"
22. august 2019
„Dođe kockar kćerki pastora i..." Tako bi mogao početi i nekakav vic u kojem je odmah jasno tko je tko i što zastupa. Tako se može opisati i dolazak britanskog premijera Borisa Johnsona njemačkoj kancelarki Angeli Merkel jer je svima jasno kako tu nema ničeg novog. Johnson se čak i šali kako je tu još „ta sitnica oko Brexita" (The small mater of Brexit) pored tema kao što su Rusija, Iran, Libija, Hong Kong i Sjeverna Koreja.
A kod te „sitnice", Johnson hoće deal: u postojećem dogovoru treba „maknuti elemente koje ne prolaze za Veliku Britaniju". Ali i dodaje Wir schaffen das, „uspjet ćemo" - citat upravo već legendarne Merkeličine izjave, u vrijeme dok je bila uvjerena kako se može prihvatiti rijeka migranata na vratima Europe. A što je i u Velikoj Britaniji izazvalo strah i glasove za Brexit.
Ipak, u razgovorima se nešto dogodilo: kancelarka je predložila neka Velika Britanija u roku od 30 dana predstavi ideju kako bi se onda mogla riješiti granica između Irske i britanske Sjeverne Irske. Johnson rok od 30 dana smatra „sportskim prijedlogom" i prihvaća da je sad na Londonu predložiti neko alternativno rješenje.
U sukobu se ništa nije promijenilo
Ali usprkos tom novom, gotovo pragmatičnom tonu koji se čuo, zapravo nema nikakvog pomaka u osnovi sukoba. Johnson ustraje kako se o Brexitu još jednom mora pregovarati, prije svega kako bi se prekrižila ta ideja da Sjeverna Irska, a tako i čitava Velika Britanija ostane u carinskoj uniji s EU zbog granice s Republikom Irskom. Angela Merkel pak uvijek iznova ukazuje na upravo neuobičajenu složnost svih preostalih 27 članica Unije, što je dodatan razlog za obijanje nekakvih novih pregovora.
Na prvi pogled se tu i dalje radi o Backstop-u, odredbi koja bi zbog Irske i Veliku Britaniju prisilila ostati u carinskoj uniji s EU „dok se ne pronađe konačno rješenje", piše u postojećem sporazumu. To pak Britancima oduzima svako pravo odlučivanja čak i nakon Brexita, što je Johnson napadao već i kod svog nastupnog govora. To je „antidemokratsko i nije suglasno sa suverenošću Velike Britanije", pisao je Johnson i predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku samo dan prije svog dolaska u Berlin.
Politički, to je možda njegov stav. Realno gledano, obje izjave su jednostavno neistinite. Jer postignuti sporazum, uključujući i Backstop, nije niti nedemokratski, niti krši nacionalnu suverenost. To je dio sporazuma postignut među predstavnicima 28 suverenih država – uključujući i Veliku Britaniju. Doduše, pregovarač je bila prethodnica Johnsona, Theresa May koja niti nakon tri pokušaja, za taj sporazum nije uspjela dobiti većinu u parlamentu. Ali tu je Velika Britanija došla u slijepu ulicu.
Sve je to za domaće birače
Johnson već dugo rogobori zbog Backstop-a, ali niti sada u Berlin nije donio nikakav drugi prijedlog. Istovremeno on ne želi ni priznati kako je zapravo već odavno u predizbornoj borbi. Ako želi pobijediti novoosnovanu Brexit-stranku njegovog idejnog suputnika Nigela Faragea na novim izborima koji se ubrzo očekuju, onda mora i riječima „igrati čvrsto". Zato Johnson i dalje ustraje na Brexitu 31. listopada – ako treba i bez ikakvog sporazuma.
Ali ako tada doista izbije kaos, onda će London hitno trebati dežurnog krivca. Najbolje za zagovornike Brexita je da to budu Bruxelles, Berlin i Pariz.
Johnson se tamo već uputio na svom putovanju prije susreta zemalja G7 u Biarritzu, a iz Berlina je otišao uz riječi (doista kćerke pastora) Angele Merkel koja uvijek iznova izražava žalost zbog Brexita, dok njeni savjetnici ukazuju kako je njemačko strpljenje prema Britancima „praktički neograničeno".
No čak i prije nego je Johnson stigao u Pariz, već je mogao čuti da ga tamo očekuje sasvim drugi ton. Jer francuski predsjednik Emmanuel Macron je još manje od Angele Merkel sklon ustupcima i novim dogovorima: on se čak protivio da Brexit bude odgođen do ovog 31. listopada/oktobra.