"Mi treba da mu sudimo, Majke Srebrenice!"

“Samo bez panike, i propustite malu djecu i žene. Nemojte da se neko dijete izgubi. Ne bojte se ništa, niko vam neće ništa uraditi…“

Bile su ovo riječi Ratka Mladića u Potočarima 1995, koje Hatidži Mehmedović, predsjednica udruženja Majke Srebrenice i danas, kaže, zvone u ušima. Hatidžina dva sina i muž nisu preživjeli pakao Srebrenice.

“Stajala sam pored Mladića na nepun metar kada je govorio u megafon da neće nikome faliti ni dlaka sa glave. Tako je lijepo govorio dok su kamere bile uključene.Čim su kamere ugašene počeo je odvajati muškarce ne gledajući da li su to starci od 80 ili 90 godina ili maloljetnici. Kao rezultat toga i odgovornosti Ujedinjenih nacija, danas imamo ovaj Memorijalni centar u Potočarima i presudu suda za ratne zločine da je to bio genocid”, priča Hatidža Mehmedović u Srebrenici na dan kada je uhapšen najtraženiji haški optuženik, bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić.

“Zovem se Mejra Đogaz, izgubila sam tri sina, muža izgubila sam svog oca, izgubila sam svoju mnogobrojnu familiju. Mislim da sve to što se ovdje desilo je djelo Ratka Mladića”, priča Mejra.

Tima Salihović iz bratunačkog sela Voljavica kaže ovako: “Ja sam bila u Srebrenici. Treba ga peći. Šta je radio sa našom djecom. Treba ga prepustiti nama majkama Srebrenice da mu mi sudimo.”

Jeste li ga vi vidjele u Srebrenici, pitam? “Jesam, kako da nisam. Sve smo ga vidjele. 13-godišnjeg sina moje kćerke su odvojili. Drugi od 10 godina je bio u kamionu i plakao za bratom, a on je tada kazao ‘dajte i njega'. Moja kćerka nema nikoga, moja tri zeta, moji đeveri, đeverići, moj muž, moj sin, nemam nikoga…”

Na vijest da je Ratko Mladić uhapšen u Srbiji članovi porodica žrtava genocida, koji su se vartili u ovaj kraj, okupili su se u Memorijalnom centru Potočari. Bili su ov neki od njihovih komentara. Među Srbima u Srebrenici nismo mogli naći sagovornika na ovu temu

Autor: Marinko Sekulić, Srebrenica

Odg. urednik: Svetozar Savić