Moji podaci pripadaju meni – Zaštita ličnih podataka u Njemačkoj

Vodeći menadžeri Njemačkog Telekoma i Njemačkih željeznica morali su dati ostavke, upravni i nadzorni odbori su prestrukturirarni, ugled firmi je opao jednako kao i vrijednost njihovih dionica na burzi. Razlog: afere oko prikupljanja ličnih podataka zaposlenih. U Njemačkoj, koja ovih dana slavi 60. godišnjicu demokratskog ustava ta je tema osobito osjetljiva.

Proteklih tjedana veliku je buku u Njemačkoj podigla izjava socijaldemokratskog predsjednika pokrajinske vlade istočnonjenačke savezne zemlje Mecklenbuzrg-Vorpommern Erwina Selleringa kako nekadašnji DDR nije bila „u cjelosti totalitirna država nepravde“. To odudara od takoreći „službenog“ načina čitanja njemačke povijesti, po kojem je zemlja u svojoj nedavnoj prošlosti proživjela dvije diktature: nacističku i komunističku, uz sve razlike koje se priznaju: „Žrtve se ne izjednačuju, dvije diktature se ne izjednačuju. Svaka se sagledava u svjetlu njenih specifičnosti", aglasio je demokršćanski političar Wolfgang Boersen prilikom predstavljanja strategije Vlade o komemorativnim centrima u zemlji.

Nikada više diktatura!

Kada je 1949. godine Savezna Republika Njemačka osnovana, sloboda građana je bila jedan od glavnih principa po kojima se ta država razlikovala od druge, socijalističke, njemačke države - Njemačke Demokratske Republike, DDR-a.

Sloboda pojedinca i zaštita privatne sfere bili su glavni zaštitni znakovi života u Zapadnoj Njemačkoj, i to još više nego ekonomski prosperitet ili opći životni standard. Nasuprot staljinističkoj diktaturi Istočne Njemačke, sloboda pojedinca i nedodirljivost njegovog privatnog ćivota su isticani kao brand.

Upravo iz te tradicije moguće je razumjeti zbog čega se njemačka javnost skandalizira kada se radi o neovlaštenom prikupljanju osobnih podataka građana, bez obzira radi li to policija ili neka firma. Ministrica pravosuđa Brigitte Zypries je tu sasvim jasna: "Mi ne želimo da su naši građani zastrašeni i da se osjećaju ugoženima zbog neograničene kontrole i prikupljanja podataka. Mi ne želimo da se na ljude generalno gleda kao na faktor rizika."

Sloboda kao brand

Pravo na zaštitu privatne sfere se u Njemačkoj izvodi iz prvog člana Ustava, koji govori o nepovredivosti ljudskog dostojanstva, te drugog člana, kojim se garantira slobodan razvoj ličnosti. Ta sloboda može biti ograničena samo u pojedinim rijetkim slučajevima opravdane sumnje o ugroženosti temelja državnog poretka. Zbog toga su i ovlasti poliricje ili tajnih službi kada se radi o prikupljanju osobnih podataka građana vrlo ograničene. To je još tokom rasprave o tajnoj pretrazi kompjutera jasno istakla Gisela Piltz iz Liberalne stranke: "Po mom mišljenju internet može biti jednako toliko dio moje privatne sfere kao i moja spavaća soba. Meni je prilično svejedno da li mi je netko tajno postavio prislušni uređaj u sobu, ili se uz pomoć trojanca uvuče u moj kompjuter, i kontrolira što to sve gospođa Piltz piše i radi."

Neki vodeći menadžeri Telekoma i Željeznice su to zaboravili. Sada u miru prijevremene penzije imaju mogućnost da još jednom detaljno prouče tekst Ustava, napisan još prije šest desetljeća.

Autor: Zoran Arbutina

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić