Na putu ka zamrznutom sukobu

Ukrajina je, u skladu sa sporazumom iz Minska - oprezno počela sa povlačenjem teškog naoružanja sa linije fronta. No, čak i kada bi krhka obustava vatre u Donbasu potrajala: ne može se govoriti o kraju ukrajinskog konflikta. Jer, ne radi se samo o Ukrajini, već mnogo više je to sukob između Putinove Rusije i EU oko principa političkog poretka u Evropi.

Gorka je činjenica da je lijepa ideja zajedničke evropske kuće sa Rusijom za sada neuspjela. U velike dijelove ruskog društva je odavno prodrlo antizapadno raspoloženje zbog poluistina, laži i teorija zavjere propagande Kremlja. Šovinistička rješenja su centralno sredstvo legitimacije Putinove vladavine. Htjeli to Evropljani da shvate ili ne: Evropa je ponovo podijeljena. A taj jaz se neće zatvoriti brzo, pa ni pomoću sporazuma donijetog u Minsku.

Obustava vatre pod Putinovim uslovima

U Minsku su njemačka kancelarka i francuski predsjednik uspjeli da se sa ruskim predsjednikom izbore za obustavu vatre. No, cijena za obustavljanje krvoprolića je bila visoka: Putin je zauzvrat od Merkelove, Olanda i Porošenka dobio ono što je od početka ukrajinske krize i htio: pravo da učestvuje u razgovorima o političkoj budućnosti Ukrajine i priznanje ruskih interesa u postsovjetskom prostoru.

Jer, prema dogovorima iz Minska, Kijev mora da sprovede ustavnu reformu i pruži regionima veću autonomiju. Ono što na papiru izgleda kao fer i pravedno rješenje, u stvarnosti će u Istočnoj Ukrajini stvoriti samo regione odane Moskvi. Doduše, na separatističkim područjima bi trebalo da se održe slobodni izbori, ali zbog ratnih dejstava, velikog broja izbjeglica i nepovjerenja na obje strane, to je teško zamisliti. Pseudo-glasanja separatista su prošle godine pokazala kakvo je njihovo shvatanje demokratije.

Čak i pod povoljnom pretpostavkom da će obustava vatre u Donbasu neko vrijeme potrajati, za očekivati je da pitanje lokalnih izbora bude sljedeća sporna tema među sukobljenim stranama. Zbog te teme bi u Donbasu moglo doći do "zamrznutog sukoba". Za rusku politiku su takvi "zamrznuti sukobi" teren koji dobro poznaje. Preko zastupničkih struktura, u beskonačnim diplomatskim pregovorima će Rusija umjeti da vješto sprovodi svoje interese.

Trenutak istine za Evropu i Rusiju

Sveobuhvatno posmatrano, sporazumi iz Minska su strateška pobjeda Putina. Minsk II je za njega i taktički uspjeh: prvo, dogovori u Minsku su oduzeli dinamiku angloameričkoj diskusiji o isporuci oružja Kijevu - bar za neko vrijeme. Drugo, Minsk II ide na ruku dijelu EU, koji ionako traži da se ukinu sankcije Rusiji.

Ali, ako obustava vatre bude potrajala, Zapad ne bi smio da se vrati svom dnevnom redu kao što je to učinio nakon rusko-gruzijskog rata. Popuštanje pritiska sankcija na Rusiju je potpuno preuranjeno. Mogućnost da se sukob u Ukrajini na proljeće ponovo rasplamsa ni izdaleka nije isključena. Ministri spoljnih poslova Njemačke i Francuske su nedavno s pravom upozorili na opasnost od napada separatista na Marijupolj.

Rusija na putu u krizu

I više od toga: kraj krvoprolića u Donbasu bi EU morala da iskoristi za donošenje inteligentne i sveobuhvatne strategije u odnosima sa Putinovom Rusijom. Uprkos ruskoj propagandi i nekim zapadnim procjenama, Rusija neće ponovo postati imperija sa statusom svjetske sile. Ruska spoljna politika ima snažne konfrontativne i agresivne crte. Ali, Kremlju nije do ekspanzije - on želi da da obezbijedi status kvo zbog osjećaja da je opkoljen i izopšten.

Prekid modernizacije Rusije zbog održanja Putina na vlasti vodi tu zemlju u ekonomsku, društvenu i političku krizu. To će povećati neuračunljivost ruske spoljne politike. U vremenu previranja na evroazijskom kontinentu - koje je upravo počelo - Zapad mora da postupa promišljeno ukoliko ne želi da ga događaji pregaze.