Nacističke ubice i usnula država

Suđenje članovima i pomagačima terorističke ćelije NSU poprimilo je istorijske razmjere. Beate Čepe i njeni navodni pomagači pred Višim sudom u Minhenu odgovaraju zbog deset ubistava. Postupak je počeo još 6. maja 2013. i sigurno će potrajati, makar do kraja sljedeće godine. Po trajanju, proces protiv članova NSU će biti u istom rangu sa suđenjem ljevičarskim ekstremistima iz Frakcije Crvene armije (RAF). Ovi teroristi su izvedeni pred sud sredinom sedamdesetih godina dvadesetog vijeka. Kada je NSU razotkriven novembra 2011, pojedini mediji su prozvali tu ćeliju „Frakcijom smeđe armije“, jer neonacisti često koriste smeđu boju kao jedan od svojih simbola. Međutim, između dva pokreta postoje velike razlike, kako u ideologiji, tako i u djelovanju.

Ubijali tiho – istim oružjem

Naime, ljevičarski teroristi RAF-a su od prvog dana nastupali otvoreno – kidnapovali su i ubijali visokorangirane političare, članove pravosudnog sistema i privrednike. Njihov cilj je bilo rušenje postojećeg društvenog poretka. Nasuprot tome, NSU je od 2000. do 2007. ubijao u tajnosti. Od deset žrtava za koje se zna, njih devet je imalo strano porijeklo i svi su ubijeni istim oružjem, ali niko nije preuzeo odgovornost. Nije bilo naznaka da su ova djela bila usmjerena protiv države.

O počiniocima i motivima se špekulisalo godinama. Istražitelji su uglavnom pratili tragove koji su se uklapali u njihovu hipotezu da se radilo o obračunu među migrantima. Uz to, brojni mediji su izvještavali o „doner-ubistvima“, aludirajući tako na vrstu brze hrane koju u Njemačkoj mahom prodaju Turci. Samo je rijetkim istražiteljima i novinarima palo na pamet da bi motivi mogli da budu rasistički, a prava pozadina ubistva je došla na svjetlost dana tek kada su članovi NSU Uve Benhart i Uve Mundlos, da bi izbjegli hapšenje, izvršili samoubistva i to nakon pljačke banke u Saksoniji.

Njihova saučesnica, domaćica i ljubavnica (najprije jednom pa drugom) Beate Čepe sada je prvooptužena u procesu protiv NSU. Tužioci je terete da je nakon smrti svojih saradnika poslala nekoliko snimaka na kojima članovi NSU priznaju da su krivi za ubistva. Među primaocima tih snimaka su bili i mediji. U tom videu, počinioci na morbidan način opisuju ubistva i prikazuju slike ubijenih žrtava, pri čemu koriste i lik iz crtanih filmova Pink Pantera. Razlog za to je „propaganda i samopromocija NSU” , stoji u optužnici. Fotografije ubijenih žrtava u tom videu su navodno napravili sami desničarski ekstremisti.

Borci protiv migranata

Zašto je ova teroristička grupa tek tada objelodanila svoje postojanje? Na to pitanje, kao i mnoga druga, još nema odgovora. Beate Čepe, kojoj je 38 godina, od prvog dana suđenja šuti. Po mišljenu tužilaštva, ona nije bila samo pomagač, već je i sama učestvovala u ubistvima i bombaškim napadima. Počinioci su navodno htjeli da javnost njihove zločine vidi kao „serijska ubistva“, što potvrđuje i činjenica da su koristili isto vatreno oružje. Napadi eksplozivom imali su cilj da pojačaju nesigurnost među ljudima stranog porijekla. Na taj način, trebalo je „oslabiti povjerenje u državu i natjerati sugrađane stranog porijekla da se odsele“, kaže se u optužnici.

Naravno, najdublje su pogođeni članovi porodica žrtava, koji zamjeraju i državi što nije reagovala adekvatno. Naime, istražitelji su svojevremeno tražili ubice prije svega u krugu porodica žrtava i ignorisali naznake da su motivi zločina bili rasistički. Ovaj fatalni neuspjeh njemačke policije i Službe za zaštitu ustava već je obrađivao poseban istražni odbor njemačkog parlamenta.

Ima li država nešto da krije?

Nada da će pred Višim sudom u Minhenu sve biti razjašnjeno je do sada ostala neispunjena. Makar u to vjeruju članovi porodica žrtava. Naravno, niko nije ni očekivao da će glavna osumnjičena Beate Čepe odmah dati sve odgovore. Međutim, njima smetaju problematični svjedoci iz desnoekstremnog miljea, koji su se izvukli bez optužbe. Među njima su i muškarci i žene koji su navodno trojki NSU nabavili oružje i lažne dokumente.

Zastupnici porodica žrtava često iznose sumnje da pojedine ustanove i pojedinci štite svoje ljude. Pri tome se najčešće misli na bivšeg člana Službe za zaštitu ustava Andreasa T, koji je bio na licu mjesta kada je dvadesetjednogodišnji Halit Jozgat ubijen. Dogodilo se to u Kaselu tokom ljeta 2006. godine. Naime, sud je odbio nekoliko zahtjeva da se stave na uvid određeni dokumenti koji su povezani sa procesom protiv NSU. To je, prije svega kod roditelja žrtve ovog ubistva, pojačalo sumnju da država nešto krije.

Takvi postupci mogu da učvrste slutnju među poslanicima Bundestaga, a koji su se bavili istragom NSU, da Služba za zaštitu ustava sprečava da se razjasne ubistva te terorističke ćelije i to da bi zaštitila svoje doušnike među desničarskim ekstremistima.

Autori: Marsel Firstenau / Darko Janjević

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović