Najveća šteta nanesena žrtvama genocida

U iščekivanju policijskog izvještaja o napadu na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, analitičari poručuju: „važno je ostati hladne glave“. Komentari događaja u Potočarima su različiti.

Brojni zvaničnici u Bosni i Hercegovini (BiH) i svijetu osudili su napad na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u Potočarima, u subotu (11.7.). Svi traže hitnu istragu o nemilom događaju, kako bi se slučaj što prije rasvijetlio. Većina zvaničnika i analitičara, kako u BiH tako i regiji, ocjenjuje da je najveća šteta nasena upravo preživjelim žrtvama Srebrenice. Potvrdio je to i srbijanski premijer Aleksandar Vučić u svom prvom obraćanju javnosti nakon incidenta u Potočarima. „Ti ljudi (napadači) nisu svjesni da su uvrijedili majke i porodice žrtava, jer se na današnji dan više govori o tim budalama koje su željele organizirati nečiji linč, nego o odavanju pošte žrtvama“, rekao je Vučić.

Tumačenja ovog nemilog događaja su različita. Angažirani su razni eksperti kako bi se napad na Vučića doveo u vezu s „fanaticima“ koji su „dobili signale iz Sarajeva i sa Zapada“. Napad na Vučića ponegdje se nastoji prikazati i kao „odraz općeg stanja duha i mržnje u bošnjačkom narodu“.

Neprimjerenim bošnjačko-srpskim komentarima, atmosfera na društvenim internet mrežema dovedena je do usijanja. Pojedine novinarske ekipe sa sjedištem u Federaciji BiH, koje su pratile komemoraciju, na putu iz Potočara dobile su i policijsku pratnju „za svaki slučaj“.

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (International Institute for Middle-East and Balkan studies - IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović kaže da se, prije svega, radi o sigurnosnom propustu organizatora. „Naime, scenarij Komemoracije predvidio je špalir u dužini oko 200 metara, koji ide kroz mezarje (groblje), gdje se pokopavaju žrtve, prema VIP prostoru. Tamo se nalazilo više od 50.000 ljudi. Veliki broj njih je izgubio svoje najbliže i/ili su sami žrtve genocida. Tu je, prije svega, propust SIPA-e (Državne agencije za istrage i zaštitu), koja je odgovorna za unutrašnju sigurnost, ali i drugih sigurnosnih agencija“, kaže Bećirović za Deutsche Welle.

Vučić ignorirao policijske savjete

„Zašto je Vučić, i pored upozorenja srbijanske policije da postoji sigurnosni rizik, došao u Potočare? Više je razloga. U posljednje vrijeme Vučić je neprestano dizao tenzije kod Bošnjaka, posebno kod žrtava genocida u Srebrenici, počevši od izdavanja potjernice za Naserom Orićem i pratećom retorikom, kao i lobiranjem kod Rusije da uloži veto u Vijeću sigurnosti UN-a što je na kraju blokiralo britansku rezoluciju o Srebrenici. Možda najvažniji razlog je taj, da Vučić još uvijek nije priznao genocid u Srebrenici, nije zločine nazvao pravim imenom, na šta su ga obavezale presude barem dva međunarodna suda. Umjesto priznanja da je genocid počinjen, Vučić je u Srebrenicu došao radi vlastite promocije. Od njega se očekivalo da klekne pred žrtvama i iz Srebrenice pošalje historijsku poruku, kao što je 1970. godine bivši njemački kancelar Willi Brandt poslao poruku Jevrejima i cijelom svijetu. No, Brandt je bio aktivni sudionik borbe protiv nacizma, dok je Vučić nešto sasvim drugo“, kaže Bećirović.

Vlasnik i urednik beogradskog portala „Kolumnista“ Aleksandar Bečić za Deutsche Welle kaže da je u ovom trenutku „najvažnije biti hladne glave, koliko god je to moguće“.

„I uz to, pokušati dati odgovor na pitanje zašto je bilo potrebno nekome da nas miri 20 godina poslije završetka rata u BiH? Zar međunarodna zajednica to nije uradila onog dana kada je preuzela kormilo na Balkanu? Zbog čega, recimo, rezolucija o Srebrenici nije stigla 2005., nakon presude ICTY ili 2007 nakon presude ICJ da je masakr u Srebrenici bio genocid? Ni 2005. ni 2007. godine u Srbiji nije bilo glasnih negodovanja zbog takvih presuda. A sada, kada su narodi počeli da normalno sarađuju i da se posjećuju, da zajedno idu ka Evropskoj uniji (EU), sada iz vedra neba - potreba da nas neko miri?

Uz to slijedi volšebno hapšenje Ramuša Haradinaja u Sloveniji na zahtjev Srbije, iako je bio u istoj najmanje 20 puta, i Nasera Orića u Švicarskoj! Pa prepucavanje na liniji Sarajevo - Beograd? Pa uz cijelu dramu i veto Rusije, iako se srpski narod ne pominje u tekstu britanske rezolucije? Potom rezolucije u Evropskom parlamentu i Kongresu Sjedinjenih država koje su prećutane u srpskoj štampi? I na kraju - kamenovanje u Srebrenici? Ne želim da verujem da bilo kome normalnom odgovara da se opet zavade Srbi, Bošnjaci i Hrvati, krenite kojim god hoćete redom. Zato i kažem da i Beograd i Sarajevo moraju sada promišljati i vagati svaku riječ. Treba spustiti loptu. I ne pristati na igre u kojima smo već jednom previše krvavo bili izmanipulirani“, kaže Aleksandar Bečić.

Pomirenje Srba i Bošnjaka nema alternativu

Da dijalog Sarajeva i Beograda, te pomirenje Bošnjaka i Srba nema alternativu, potvrđuje za Deutsche Welle i generalni sekretar Internacionalnog univerziteta u Sarajevu Emir Hadžikadunić.

„Taj dan će sigurno doći. Poziv žrtvama genocida da oproste zarad budućih pokoljenja treba pozdraviti. Treba znati da samo žrtve o tome mogu odlučiti. Ali, još uvijek čekamo katarzu premijera Aleksandra Vučića i njegovu iskrenu ponudu dijaloga. Nema je koliko nema ni onih žrtava koje negira Milorad Dodik kojeg povremeno ohrabri Aleksadar Vučić. Nema je, jer Aleksandar Vučić malo igra sa Moskvom, malo sa Briselom. Jedan dan će tražiti dozvolu od Dodika da se pokloni žrtvama, drugi dan će poslušati savjest Evrope i otići u Potočare.

Samo malo, tako malo je trebalo da Srbija prihvati ruku pomirenja koju je inicirala Velika Britanija rezolucijom o Srebrenici. Toliko puno bi učinila druga strana. I šta se u međuvremenu desilo pa da se Aleksandru Vučiću samo par sedmica nakon srdačne i uspješne bilateralne posjete Sarajevu dese zvižduci u Potočarima, da ne spominjemo radikalnu grupu nesretnika koja ga je ispratila i kamenicama? Bojim se da Vučiću malo ko vjeruje s ove strane dijaloga“, kaže Emir Hadžikadunić.

Upravo je nepovjerenje najveći balkanski problem. Potvrdila je to nedavno u komentaru za Deutsche Welle predsjednica udruženja „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić. „Moramo učiti iz prošlosti kako bi imali bolju budućnost. Majke koje su preživjele genocid u Srebrenici žele istinu, jer bez istine nema povjerenja, a bez povjerenja nema pomirenja“, rekla je Munira Subašić.

Ona je u subotu 11. jula, zajedno s drugim Srebreničankama dočekala Aleksandra Vučića u Potočarima. Preživjele žrtve genocida su, bez ikakvih kalkulacija, među prvima osudile napad na srbijanskog premijera, koji se ka mezarju u Potočarima uputio sa srebreničkim cvijetom na reveru i zlatnim ljiljanom u ruci. Rekle su: „Ovo nije bio napad na Vučića, već na naše dostojanstvo“.