Napadi na žene u grčkim izbjegličkim kampovima

Kišno jutro u regionu uz grčko-makedonsku granicu. Na benzinskoj pumpi na granici i na livadama oko nje su deseci šatora. Divlji izbjeglički kamp dobio je ime Chara, po obližnjem hotelu u blizini. Izbjeglice između šatora lože vatre. Marja iz Afganistana je svoju djecu odvela u šator gdje se nalaze humanitarci. Oni se igraju s djecom i dijele im bojice za crtanje.

Marja me odvodi do šatora u kojem spava njena sestra. Ona zna engleski i zove se Sara. Kada je policija raspustila kamp u Idomeniju, došle su ovdje, a ne u neki od "oficijelnih" kampova.

"Neko nam je rekao da stanje tamo nije dobro. Želimo preko granice, zato smo ovdje, u blizini. Ako odemo u kamp kod Soluna, onda više ne možemo preći granicu", kaže Sara.

Osam puta su je prelazili uz pomoć krijumčara. Svaki put ih je uhvatila policija u Makedoniji i vratila nazad u Grčku. Situacija za ove dvije sestre je vrlo teška, kaže Sara: "Same smo, naši muževi i naša braća nisu s nama. Nemamo ni novca i stalno nas uznemiravaju."

Pošto nemaju novca, krijumčari za svoje usluge traže drugu vrstu nadoknade, nagovještava Sara: "Da bi prešli granicu, potreban vam je novac, a mi ga nemamo...i onda..."

Seks kao valuta plaćanja

Katarina Kitidi, glasnogovornica UNHCR-a u Grčkoj se ne čudi ovakvom razvoju događaja: "Stalno dobijamo izvještaje iz cijele Grčke o seksualnim napadima na žene koje su bez pratnje. Prisutno je i nasilje nad ženama unutar porodice kao i tzv. "seks za preživljavanje", te silovanja."

"Seks za preživljavanje" je termin kojim se opisuje pristanak na seks kako bi se osigurala egzistencija, odnosno kada se žene nađu u bezizlaznoj situaciji i budu prisiljene na prostituciju. Od situacije u izbjegličkim kampovima zavisi da li će do takvog seksualnog nasilja doći ili ne, kaže Kitidi: "Kada kampovi u kojima se nalaze izbjeglice nisu uređeni, onda raste i opasnost od seksualnog nasilja. Toaleti i kupatila moraju biti osvijetljeni, potrebno je i da su odvojeni za muškarce i žene. Potrebno je imati sigurna mjesta gdje su prisutni socijalni radnici s kojima može da se porazgovara o problemima. Mora se pružiti psihološka pomoć."

U divljim kampovima poput Idomenija ili Chare to nije slučaj. U međuvremenu je policija raspustila ove kampove. Za izbjeglice su na brzu ruku podignuti novi kampovi - u starim fabričkim halama ili u napuštenim kasarnama. Ali, uslovi za boravak žena ni tamo nisu baš optimalni.

"Svima je teško, a posebno ženama"

Takav kamp se nalazi u bivšoj fabrici duhana Oreokastro u predgrađu Soluna. Sve ovdje je bolje nego u Idomeniju, kaže Angeliki Kosmotopoulou, koja radi u praksi koju su u kampu otvorili Ljekari bez granica. "Svima je teško, ali posebno ženama. One stižu iz kulture u kojoj je ženama potrebno da imaju privatnu sferu, a to ovdje nije moguće. To izaziva psihološki pritisak, baš kao što stres izazivaju higijenski uslovi života koji ovdje vladaju."

Vlasti, u saradnji sa humanitarnim organizacijama, rade sa predstavnicima grupa različitog etničkog porijekla. Oni prate situaciju i paze da se ženama ništa ne desi.

Bez obzira što su uslovi bolji, mnoge žene su očajne, kaže Abir El Badaoui. Ona je već tri mjeseca u kampu Diavata, s mužem, četverogodišnjom kćerkom i dvoje djece njene sestre koja se već nalazi u Njemačkoj.

"Žene ovdje nemaju šta da rade, mnoge jednostavno sjede u šatorima. Neke žene su tu bez muževa, s troje ili četvero djece, a nemaju novca", kaže El Badaoui.

Ona je inače nastavnica biologije i tokom dana organizuje igre za djecu, daje i nastavu iz engleskog jezika. Ne želi da sjedi besposlena: "Ne znam koliko mjeseci će ovo potrajati. Dvojici dječaka moje sestre je potrebna njihova majka. Teško je. Imam 27 godina i praktično troje djece."

Nova procedura za tražioce azila

UNHCR-u nisu poznati seksualni napadi na žene u kampu Diavata, ali postoji zabrinutost da ih žene možda i ne prijavljuju u strahu da će biti prisilno vraćene iz Grčke, kaže Katarina Kitidi. "Mnoge izbjeglice imaju dozvolu boravka ograničenu na 30 dana. Kada ta dozvola istekne onda to može da utiče na njihovu odluku da prijave napade."

U ovoj organizaciji se nadaju da bi stvari mogle donekle da se promijene jer su grčke vlasti prije dvije sedmice uvele novu proceduru. Izbjeglice koje zatraže azil dobijaju dužu dozvolu boravka. Stoga bi lakše moglo doći do prijave i procesuiranja počinilaca seksualnih napada.